
Srpsko srednjovekovno nasleđe na Kosovu i Metohiji je neotuđivo, svaki kamen svedoči: Kad bi zidovi mogli da pričaju
U Metohiji i na Kosovu spomenici kulture koji su pretrajali vekovima svedoče o životu Srba, čiji je broj sada u mnogim mestima gotovo simboličan

U Metohiji i na Kosovu spomenici kulture koji su pretrajali vekovima svedoče o životu Srba, čiji je broj sada u mnogim mestima gotovo simboličan. Srpsko srednjovekovno nasleđe predstavlja integralni deo kulturne baštine Evrope.
U tom delu naše zemlje evidentirana su 372 spomenika kulture i više od 1.300 ostataka hrišćanskih obeležja. Većina je nasleđe iz antičkog perioda i iz srednjeg veka. Najbrojniji su oni podignuti od 12. do 16. veka.
U Prizrenu je Eparhija raško-prizrenska obeležila hiljadugodišnje postojanje. Prvi put se pominje u Hrisovulji vizantijskog cara Vasilija II 1019, kada je ušla u sasastav Ohridske arhiepiskopije.
– Ove svetinje imaju svoje ime, imaju svoga ktitora. Mnogo je materijalnih izvora u njima koji to pokazuju. Natpisi, povelje, freske. One pripadaju našem narodu i ne može ih niko otuđiti. To su pravoslavne svetinje Srpske pravoslavne crkve i srpskog naroda – ističe vladika raško-prizrenski Teodosije ta RTS.
Epoha vladarske loze Nemanjića vreme je podizanja ktitorskih zadužbina. Izgrađeno je 200 manastira i crkava izuzetne vrednosti.
Visoki Dečani, prestoni hram Srpske pravoslavne crkve, Pećka patrijaršija i dve zadužbine kralja Milutina, Bogorodica Ljeviška i Gračanica – spomenici su iz 14. stoleća upisani i u Uneskov registar svetske baštine.

Foto: Profimedia
Nadomak Peći ustoličeno 45 patrijarha
Udno Prokletija, nadomak Peći, podignut je prestoni hram srpskih arhiepiskopa i patrijaraha. Najbolja potvrda da je 45 patrijaraha ustoličeno na ovom mestu je upravo mermerni tron koji je iz 13. veka.
Drevnu lavru u drugoj deceniji trećeg milenijuma pohodio je sve veći broj inostranih turista.
– Dolaze… Najviše je bilo Japanaca, Francuza. Engleza i iz drugih zemalja. Dolaze da vide da je to apsolutno srpsko i da ovo nije od juče. Sama istorija dokazuje čije je – navodi Mati Haritina, igumanija Pećke patrijaršije.
U zadužbini Stefana Uroša Trećeg – Visokim Dečanima iz perioda procvata srpske srednjovekovne države u priprati Vaznesenjskog hrama loza Nemanjića i ktitorski natpis pokazuju čije je nasleđe.
– Visoki Dečani manastir su koji postoji 700 godina. Kada bi ovi zidovi mogli da pričaju celu našu istoriju nas ovde, to bi bila priča bez kraja. Ta nada u Boga i vera u pomoć Svetog kralja je blažila monahe i sve one koji su tražili utehu – navodi arhimandrit Sava, iguman manastira Visokih Dečana.
Prizren – poseban grad
Nadomak grada muzeja na obodu Metohije vidni su konzervirani temelji zadužbine cara Dušana, Manastira Svetih Arhangela a u Prizrenu lepotom arhitekture i fresko-slikarstva zadivljuje Ljeviška.
– Prizren je vrlo poseban grad. To je jedini naš grad gde ima 10 srednjovekovnih crkava i po tome se ne može porediti ni sa jednim drugim srpskim gradom – kaže protosinđel Andrej, zamenik rektora Bogoslovije “Svetih Kirila i Metodija” u Prizrenu.
Svetinje su opevane ne samo u našoj književnosti, od kojih nas mnoge poput Rakićeve “Simonide” opominju da ih moramo sačuvati za buduća pokolenja.
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari