
Potresne izjave dece koje kidaju dušu i teraju na suze, ni posle 50 godina ništa se promenilo nije
Na jednom mestu sabrane potresne izjave dečaka i devojčica, napuštenih od onih koji su ih doneli na ovaj svet

Oni su bili deca koju je bolela duša. Deca slomljenog srca. Deca kojima je oduzeto ono najvažnije – da budu voljena od mame i tate.
Nastala pre više od pola veka, knjiga “Pozdravi nekog”, autora Vesne Ognjenović i Budimira Nešića, socijalnih radnika iz Doma za decu „Vasa Stajić“, na jednom mestu sabrala je potresne izjave dečaka i devojčica, napuštenih od onih koji su ih doneli na ovaj svet. I dan-danas budi iste emocije, jer ne postoje reči koje bi opisale ovu tugu i bol.
“Kad sam bio mali, moj život je bedan bio. Kad sam porastao i bednoća je porasla”, izjava je dečaka od 16 godina, jednog od štićenika ovog doma.
“Otac me je toliko tukao, da se i maćeha rasplakala”, “Parkovi su najbolji na svetu zato što nemaju ćoškove kao sobe”, reči su osmogodišnje devojčice koje kidaju dušu.
Misli dece bez roditelja….
Svaka rečenica je prepuna tmurne istine odraslog čoveka spakovana u jezik deteta 💔 pic.twitter.com/YExO9lBWfa— Libertina (@Hetera7) May 30, 2021
Te teške, preteške i danas, pola veka kasnije, ostavljaju knedlu u grlu.
“Strašno, tužno, bolno, jezivo, ne postoje reči kojima bi se opisala tuga ovih dečijih reci, misli…”, samo je jedan od komentara na objavu na Tviteru.
Ništa se promenilo nije, domovi su i dalje puni napuštene dece. Dece koja saznaju šta je batina i koliko je život nepravedan pre nego što progovore, prohodaju…

Pixabay
A iz svake ove reči kao da urliče vapaj da bi opet sve oprostili roditeljima samo da ih prime nazad, zagrle, prihvate.
“Moje dobre strane su u tome što bih želeo da se vratim kod majke ili kod oca, što brinem za njima, a oni me ne primaju. Loše strane su mi sve ostalo”, poručuje 11-godišnji dečak.
Osim što su ove reči, teške kao đule vezano oko noge koje vas vuče na dno, bile inspiracija autorima-psiholozima da ih saberu na jedno mesto, u knjigu “Pozdravi nekog”, u antologiju su ušle i kroz pozorišne predstave, film kao što je “Specijalno vaspitanje” Gorana Markovića i televizijsku seriju “Sivi dom”.

Pixabay
Neki od njih su se predali i krenuli stranputicom smatrajući da im bolja sudbina nije ni namenjena. Neki su odlučili da uprkos svemu odrastu u uspešne i poštovane ljude. Nije im bilo lako, ali utoliko je njihov uspeh veći.
pročitajte još
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari