Na njega je uprla prstom: Luka ubio Ćuruviju, a izrešetan i "overen" da ne bi progovorio? Znao da će biti ubijen jer je "odradio novinara"

Branka Prpa, koja je bila zajedno sa novinarom Slavkom Ćuruvijom u vreme njegovog ubistva, ponovila je danas u sudnici, na pretresu koji je otvorio Apelacioni sud, da Kurak nije pucao na Ćuruviju. Ona je rekla da ne prepoznaje Miroslava Kuraka ni Ratka Romića kao počinioce ubistva. Ponovila je da je tada osetila udarac u glavu, pala i onda videla bledog muškarca sa crnim očima kako prilazi i puca Ćuruviji u glavu. Počinalac je potom stajao iznad nje i, kako je zaključila, razmišljao da li i nju da ubije. Detaljan opis ubice dala je u policiji, a u decembru 2000. godine je videla umrlicu u novinama čoveka koji je ličio na ubicu, ali danas nije htela da ponovi njegovo ime.

Ćuruvijinom ubistvu je, kako je kazala Prpa, prethodio permanetni progon i pritisak.

A ko je ćovek u koga je svojevremeno Prpa uprla prstom i čije ime danas nije htela da ponovi u sudnici? Njegovo ime je Luka Pejović i pripadao je rezervnom sastavu Jedinice za specijalne operacije, poznatije kao "crvene beretke".

Luka Pejović, inače rođeni Nikšićanin, ubijen je 5 decembra 2000. godine pola sata posle ponoći, na Topčiderskom brdu u Dinarskoj ulici u kojoj je živeo, dok je njegov prijatelj Radule Kasalica, sa beogradskog Dorćola, teško ranjen i preminuo je u bolnici.

Nepoznati napadač je na žrtve iz "kalašnjikova" ispalio više od 20 hitaca, kalibra 7,62 milimetra. Pejović i Kasalica parkirali su se automobilom "mercedes kupe" ispred dvorišne kapije kuće u Dinarskoj ulici u kojoj je živeo Luka. Izašli su iz crnog "mercedesa", vlasništvo Pejovića, i krenuli ka kapiji.

Pogodan za "prljave zadatke"

Iz magle i mraka, u tom trenutku, izleteo je napadač koji je žrtve čekao sakriven na uglu ulica Zvečanske i Dinarske, na desetak metara od ulaza u kuću ka kojoj su se uputili Pejović i Kasalica, za koga se tvrdi da mu je bio telohranitelj. Ubica je na žrtve ispalio rafale, a Kasalica je, smrtno ranjen sa nekoliko hitaca u grudi, pao na trotoar.

Printscreen/YouTube/Rudar7

Pejović je potrčao niz Dinarsku ka Dobropoljskoj ulici, a u trku su mu ispali mobilni telefon i ključevi. Napadač je krenuo za Pejovićem, koji je ranjen, pedesetak metara dalje niz ulicu, kod kuće broj tri, pao na haubu parkiranog crvenog "golfa 1". Ubica je potom prišao i iz "kalašnjikova", iz neposredne blizine, ispalio dva hica Pejoviću u glavu.

Posle zločina, napadač je pobegao, a ubrzo je na mesto pucnjave došla policija. Teško povređenog Kasalicu kolima je patrola OUP Savski venac prevezla do Urgentnog centra gde je preminuo. U pucnjavi je oštećen i Pejovićev "mercedes".

Od početka istrage za ubistvo Pejovića verovalo se da je razlog za njegovu likvidaciju u decembru 2000. godine bilo uklanjanje svih koji bi mogli da progovore o ubistvu Ćuruvije. Pre njegove likvidacije početa je policijska istraga Ćuruvijinog ubistva i javno je objavljen dosije "Ćuran", koji potvrđuje da je novinar praćen.

- Sumnja se da je Pejović određen za ubistvo Ćuruvije, jer je u vreme bombardovanja većina pripadnika JSO bila angažovana na drugim zadacima. Pejović je, kako se pretpostavlja, određen među grupom pripadnika iz JSO, koji su bili pogodni za "prljave zadatke". Njega i Miroslava Mikija Kuraka, kako se sumnja, dovezao je do mesta ubistva i posle ih odvezao Ratko Romić - rekao je svojevremeno izvor iz istrage za medije.

Bledilo i krupne crne oči

Luka Pejović je radio na poslovima fizičko-tehničkog obezbeđenja, a njegovo ime vezivalo se i za trgovinu narkoticima i naplatu dugova, zbog čega nikada nije osuđivan. Navodi se da je u Pejovićevom društvu često viđan Mojkovčanin Predrag Jokić Peja, koga je nepoznati napadač ubio 23. oktobra 2000. godine ispred zgrade u kojoj je s porodicom živeo u Balkanskoj ulici u centru Beograda.

Printscreen/Youtube/RTV Marš HD Valjevo

- Videla sam njegovo lice, koje je bilo izuzetno bledo. Samo sam zapamtila to bledilo i krupne crne oči. Imao je kapu na glavi i jaknu. Koračao je prema nama, pucao Slavku u glavu, mene je pogledao, a zatim je mirnim korakom otišao sa mesta zločina - rekla je Branka Prpa u sudnici tokom svedočenja na suđenju za ubistvo Ćuruvije.

Prvi put je bila pozvana u policiju tek u novembru 2000. godine, jer je tek tada, godinu i po dana posle zločina, počela istraga. Tada je prvi put videla slike Luke Pejovića, koji joj je najviše ličio na ubicu, ali ističe da nije bila potpuno sigurna da je on osoba koja je pucala u Ćuruviju.

- Mislim da su mi tada rekli da je Pejović ubijen i da je on imao to karakteristično bledilo - navela je Prpa i dodala da joj je policija rekla da se Pejović drugovima žalio da će biti ubijen, jer je "odradio novinara".

Ubica "NN lice"

Veće sudije Snežane Jovanović u Specijalnom sudu u Beogradu 2. decembra prošle godine izreklo je presude u ponovljenom postupku četvorici pripadnika Službe državne bezbednosti koji su oglašeni krivim za ubistvo novinara Slavka Ćuruvije, vlasnika i urednika novina "Dnevni telegraf" i magazina "Evropljanin". Oni su osuđeni na ukupno 100 godina zatvora.

Slavko Ćuruvija Fondacija Printscreen/Youtube/Rudar 7

Radomir Marković, bivši načelnik Resora dežavne bezbednosti osuđen je na 30 godina zatvora za podstrekavanje na ubistvo Ćuruvije. Milanu Radonjiću, nekadašnjem načelniku beogradskog centra RDB izrečena je kazna od 30 godina robije. Ratko Romić, glavni insprektor Druge uprave RDB osuđen je na 20 godina, a Miroslavu Kuraku, pripadniku rezervnog sastava Jedinice za specijalne operacije koji je u bekstvu, presuđeno je u odsustvu i izrečeno mu je 20 godina zatvora. Marković je kriv za podstrekavanje, a Radonjić, Romić i Kurak za teško ubistvo u saizvršilaštvu.

Kao direktni počinilac i u ovoj presudi, kao i u prethodnoj, navodi se "NN lice". Ta nepoznata osoba, kako je obrazložila sudija Jovanović, ubila je Slavka Ćuruviju i udarila njegovu prijateljicu Branku Prpu u glavu.

Hoćemo li posle sednice veća Apelacionog suda konačno saznati da li je to "NN lice" zapravo Luka Pejović?

Bonus video

 

 

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi