
Matija Bećković emotivno o velikim srpskim piscima: Anegdote, druženja i uspomene
"Ljudi sa kojima sam proveo godine se svedu na nekoliko uspomena i prizora koje samo treba da zapišete", ističe književnik

Pesnik Matija Bećković juče je kazivajući pesme i prisećajući se druženja sa kolegama piscima predstavio svoje aktuelne knjige "Sto mojih portreta", "Mojih osamdeset" i "Onamo ''namo".
U okviru programa Beogradskog sajam knjiga "Pišem, dakle postojim", Bećković je iz tri zbirke, koje je u protekle tri godine sukcesivno objavila kompanija Novosti, kazivao brojne pesme kao što su "Pismo", "Vlaja iz Glibavca" i "Onamo namo".
U ispunjenoj sajamskoj sali "Ivo Andrić", Bećković se kroz pesme i priče prisećao druženja sa Andrićem, Dušanom Radovićem, Branom Petrovićem, Stevanom Raičkovićem, Milovanom Danojlićem, Dobricom Ćosićem i drugima.
Tanjug/Strahinja Aćimović
- Pesme nema bez uspomena, a ne znate šta ćete zapamtiti, i po kom zakonu nešto zapamtite, a nešto zaboravite - rekao je Bećković.
Prema njegovim rečima, kriterijum nisu važni istorijski događaji nego "nešto što je u tom trenutku bilo beznačajno, a posle izvesnog vremena se pojavi kao nešto najvažnije".
- Ljudi sa kojima sam proveo godine se svedu na nekoliko uspomena i prizora koje samo treba da zapišete. Za poeziju je važno da pišete svoje pesme i da ne lažete. Em bi bio greh, em pesma ne bi ništa valjala - rekao je pesnik.

Bećković je priznao da nikad nije pisao koliko za vreme pandemije, primetivši da je u literaturi "teško naći da je nešto nastalo u redovnim vremenima".
- Andrić je napisao glavne knjige u ratno vreme kada nije verovao da će nešto da preživi i svaka bomba je mogla to da odnese - rekao je akademik.
Bećković se prisetio da je jednom pitao Andrića zašto novinarima koji su u nedoumici oko njegovog datuma rođenja ne telefonira i kaže istinu redakciji da ne nagađaju.
- A on kaže: ''A što? Neka neko na tome doktorira'' - ispričao je Bećković.
Tanjug/Strahinja Aćimović
Prema njegovim rečima, Branko Ćopić mu je na ulazu u Kalemegdanski park rekao:
- Pazi ovde ubijaju ljude! Ti gledaš levo, a tramvaj te udari s desna.
- Ovde već smakli četvoricu, juče su jednog starca koji skočio sa Pančevačkog mosta izvukli živog iz reke. Više ne daju da se ljudi ubijaju sami - rekao je Ćopić Bećkoviću.
Književnik Borislav Mihailović Mihiz je obožavao svoj narod i mislio da je najvoljeniji narod na svetu, ali kad je čuo i pročitao šta se o narodu priča nije mu se živelo, rekao je Bećković.
U razgovoru telefonom Mihiz se požalio: "Ne izlazim nigde, ne viđam nikoga, ne gledam ni kroz prozor''.
Tanjug/Strahinja Aćimović
- A što ne odeš u Zabelu ili Mitrovicu i ne zameniš nekoga ko čeka da izađe?
Kaže: ''Zar već ne robijem umesto nekog drugog''- prisetio se pesnik.
Bećković je otkrio i kako je pesniku Vasku Popi ispred beogradske knjižare "Geca Kon" jednom rekao:
- Kakav si ti srpski nacionalista kad nisi ni Srbin?
Veliki pesnik mu je odgovorio:
- Ja sam Srbin i srpski pesnik!
Tanjug/Strahinja Aćimović
Upitao je komunističkog funkcionera Milovana Ðilasa da li mu se neko suprostavio dok je vedrio i oblačio, a ovaj se setio narodnog heroja i generala Boška Ðuričkovića, čija je partizanska jedinica "nešto njegovom krivicom zabrljala".
Ðilas je Ðuričkoviću skinuo epolete, petokraku s kape, bacio ih na zemlju i izdrljao cokulama, pa zatražio i njegovu pušku.
- "Što si mi uzeo to si mi dao i možeš da uzimaš. Pušku sam uzeo sam i možeš je uzeti samo preko mene mrtvog''. Videh da je spreman na najgore i napravih se da mu je nisam ni tražio - naveo je Bećković reči Ðilasa.

Prema njegovim rečima, kada se Miodrag Bulatović poverio majci da je počeo da piše, ona mu je rekla:
- Pazi da ti to ne nađu.
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari