
Pesma Desanke Maksimović kojom je naslutila svoju smrt: Otkriveni poslednji stihovi koje je napisala
Počela je da je piše krajem januara 1993. godine, samo nekoliko dana pre nego što je preminula

U zaostavštini pesnikinje Desanke Maksimović koja se, ljubaznošću porodice, čuva u zadužbini koja nosi njeno ime, sačuvano je na desetine njenih neobjavljenih pesama, dovršenih ili nedovršenih, kao i verzija već objavljenih stihova.

Međutim, posebnu pažnju zaokuplja jedna pesma bez naslova, kojoj je pesnikinja na vrhu stranice ispisala sintagmu "početak pesme", misleći, verovatno, da još radi na njoj. Ipak, kako je ovu pesmu počela da piše krajem januara 1993. godine, a preminula 11. februara iste godine, ona je ostala u obliku takozvane prve ruke.
Poslednji stihovi velike pesnikinje
Ali i kao takva ona gotovo da se može shvatiti kao celina. A značajna je po tome što su to, sasvim sigurno, poslednji napisani stihovi Desanke Maksimović, ističe prof. dr Bojan Đorđević.
To što pesma tematizuje smrt i motiv groba kao poslednjeg ljudskog utočišta, samo je još jedan vid pesničke prekognicije.

"S vas će skinuti maglene ubradače olistalog drveća, drvlje i kamenje sneg čist kao anđeosko paperje.
Snežni dan liči na dan aprilski. Gavran svetlu dušu bezdušno komada. Na grobu tvog sina staklo dušu svetlu bezdušno seklo.
S vas je skinuo maglene ubradače, olistalo drveće, drvlje i kamenje sneg čist kao anđeosko paperje. Sa grudi odletela mora.
Sneg - paperje nebesko anđeosko - zavejava jaruge, jame i potoke. Ne čuje se više da vetar cvili kao guja. Ne čuje se gnev nebeskih oluja."
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari