
Nebojša Bradić režira komičnu operu: „Falstaf“ Đuzepea Verdija u Narodnom pozorištu
Komedija zabune i grešaka

Povodom početka rada na novoj predstavi - komičnoj operi „Falstaf“ Đuzepea Verdija, pod dirigentskom upravom Bojana Suđića, u režiji Nebojše Bradića, u foajeu Druge galerije održana je prezentacija celogupnog projekta čija je premijera planirana početkom juna na Velikoj sceni.
Biće ovo treća postavka tog operskog remek-dela u Narodnom pozorištu u Beogradu, naslovljenog po istoimenom junaku iz Šekspirovih „Veselih žena vindzorskih“, prema libretu Ariga Boita.
Promo/Narodno pozorište u Beogradu
U okviru prezentacije,o toj poslednjoj operi slavnog italijanskog kompozitora koja po oceni najuglednijih muzičara 19. veka, predstavlja njegovo najbolje delo, govorili su reditelj Bradić, maestro Suđić, scenograf Geroslav Zarić i kostimografkinja Marina Medenica.
"Vesele žene vindzorske" Verdijeva inspiracija
Objašnjavajući šta operu čini komičnom, reditelj Bradić je kazao da je to „verovatno činjenica da se svako u njoj stalno presvlači sa namerom da uznemiri onog drugog, osveti se, izigra bračnog partnera ili stavi šapu na nečije bogatstvo“.
- Ova vrsta komada najčešće se naziva komedijom zabune, što je slučaj i sa nekim od Šekspirovih komada. Njima pripadaju i Vesele žene vindzorske koje su Verdiju bile glavna inspiracija.
Promo/Narodno pozorište u Beogradu
Komedija zabune i grešaka – kao opis žanra najviše pogađa nerv Falstafa, i to upravo tamo gde najviše boli: naslovna ličnost, žrtve i protivnici, namontirani i prerušeni u zadnjim sobama i prednjim dvorištima, upućuju na to da iza haosa zamenjenih identiteta zjapi ambis ljudske nesavršenosti.
Kompletan zaplet "Falstafa" povezan je sa prekomernošću: neko je predebeo, drugi suviše siromašan, treći pak odveć zaljubljen, četvrti isuviše ljubomoran, a ima i previše lakovernih, oronulih, odveć plašljivih“... smatra Bradić koji je napomenuo da se libreto ove operske poslastice „delimično oslanja“ na još dva Šekspirova komada „Henri IV“ i „Henri V“.
Bojan Suđić je ocenio da je „Falstaf” jedna „vrlo netipična ansambl opera” i ukazao da su pevačke numere „veoma zahtevne zato što su napisane kao antiarije”.

Prema njegovom mišljenju, „one, skoro, i ne mogu da se otpevaju samostalno, ako ih sve vreme ne podržavate harmonskim promenama koje su neprekidne“.
Bonus video:
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari