
Milica Janevski uživa u kratkometražnim filmovima, čak i kada reči ne progovara: Snažnije je ćutke!
Neverbalna interakcija veliki joj je izazov
Glumica Milica Janevski, nominovana za priznanje Srce Sarajeva za najbolju glumicu u serijama „Pad" i „Bunar", u filmu „U ramenima" rediteljke Tare Gajović igra jednu od dve glavne uloge. Publika će, inače, ovo kratkometražno ostvarenje biti u prilici da pogleda i na predstojećem Bašta festu, koji se održava od 29. juna do 2. jula u Bajinoj Bašti, a upitana kako se ona uključila u snimanje istog, Milica je odgovorila:
- Pozvao me je Tarin profesor, Srdan Golubović i, pitao mogu li da pomognem da se snimi taj film. Na njegovu preporuku sam se odazvala na taj poziv.
- Bilo mi je vrlo uzbudljivo da radim s Tarom i celom ekipom. Čim sam pročitala scenario, razumela sam u kom pravcu bi to trebalo da ide, bilo je vrlo uzbudljivo i nekako potresno. Jako smo lepo sarađivali - objasnila je ona za „Kurir", pa nastavila o neverbalnoj interakciji između dve glavne junakinje; Milici je, podsetimo, pripala rola majke koja se sa ćerkom vraća kući nakon porodične proslave u kafani, gde se kroz kratke epizode, susrete s muškarcima iz njihovog života, elaborira i njihov odnos.
Na pitanje šta joj je bilo zanimljivije da igra - „napisane" ili implicitne delove koji se odigravaju između teksta, za pomenute medije je kazala:
- Meni je uvek uzbudljivije i da gledam i da igram to što se ne govori. To je prostor koji otvara asocijacije i gledaocu da učitava svoje vizije tog odnosa. Mislim da je daleko zahtevnije odigrati ćutke nego nešto reći. Svakako je snažnije.
Ova glumica je prilično dugo na sceni, ali praktično - tek poslednjih godina „ulazi" u kratkometražni film. Obično, mlađi „iz njih nastavljaju dalje", a u njenom slučaju, kao da se desilo obrnuto.
„Filmadžije nemaju naviku da idu u pozorište!"
- Studirala sam u Novom Sadu i, tamo nismo nešto preterano bili izloženi snimanjima. Dugo sam radila u pozorištu, a filmadžije nemaju naviku da idu u pozorište (smeh), da gledaju glumce. Kad sam posle prešla u Beograd i krenula da snimam malo aktivnije, kad god sam bila slobodna, pristajala sam da uradim neki kratki metar, ako je nešto zanimljivo. Čak je zapravo moja filmska i televizijska karijera krenula od toga što sam radila kratki studentski film s jednom devojkom iz Banjaluke, koji su onda pogledali reditelji. Onda su došle „Kosti" i sve što se u međuvremenu dešavalo.
- Ta kratka forma daje priliku da pokažete da li se tu nešto zna ili ne zna i tu može dosta toga da se vidi. Ako u pet, 10, 15 ili 20 minuta nismo u stanju da ispričamo neku priču ubedljivo i istinito, onda ne treba time da se bavimo - veruje ona, koja posebno kod takvih filmova lično upravo voli minutažu.
- Što je kratko! (smeh) Toliko toga može da se sažme u tu formu, a da bude podjednako ubitačno, potresno, uzbudljivo, smešno, istinito. To je dobar pokazatelj da li autori imaju šta da ponude i da li znaju da dopru do gledaoca.
Trenutno, radi na raznim projektima. Između ostalog, tu je i „Nedelja", o životu pokojnog pevača Džeja Ramadanovskog.

- Trenutno sam na projektu „Nedelja", seriji i filmu o Džeju Ramadanovskom. Završila sam i nekoliko serija koje treba da izađu, a o kojima ne mogu još da pričam - zagolicala je maštu mnogima u razgovoru s pomnutim medijima.
Bonus video:
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari