
Džin Hekman je u detinjstvu doživeo traumu koja ga je pratila celog života: Samo mi je mahnuo na rastanku
Slavni glumac je smatrao da je zbog tog iskustva postao glumac

Pokojni Džin Hekman imao je veliku karijeru. Snimio je pregršt nezaboravnih filmova i postao svetska zvezda. Nakon jedne nimalo prijatne situacije koja mu se desila u detinjstvu, odlučio je da postane glumac.

Rođen kao Judžin Alen Hekman u San Bernardinu u Kaliforniji, 1930. godine. Često se selio sa porodicom, da bi na kraju stigao u Denvil u Ilinoisu, gde je njegov otac radio u novinskoj štampariji. Kao dečak, Hekman je često bežao u bioskop i gledao svoje idole Erola Flina, Edvarda Dži Robinsona i posebno Džejmsa Kegnija.
Bilo je tako precizno
Kada je Hekman imao 13 godina njegov otac je napustio porodicu, mahnuvši sinu na rastanku.
Profimedia
- Bilo je to tako precizno. Možda je to razlog zašto sam postao glumac - rekao je za Vanity Fair 2013. godine, prisećajući se tog gesta pri rastanku i dodao:
- Sumnjam da bih postao toliko osetljiv na ljudsko ponašanje da se to nije desilo kad sam bio dete, da nisam shvatio koliko jedan mali gest može da znači.
Profimedia
Tri godine kasnije, nakon noći provedene u zatvoru zbog krađe slatkiša i gaziranih pića, Džin je pristupio marincima, gde je služio do svoje 19 godine. Nakon što je otpušten iz vojske, selio se, živeći u Njujorku, Floridi i u Denvilu, te se 1956. godine oženio svojom devojkom Fej Maltes (s kojom je bio u braku 30 godina). Par se potom preselio u Kaliforniju, gde je Hekman postao član poznatog Pasadena Playhouse-a.
Uloga koja ga je proslavila
Tokom tog vremena, Džin je stekao prijateljstvo sa još jednim ambicioznim glumcem, Dastinom Hofmanom.
Profimedia
Međutim, Hekman je bio izbačen iz Playhouse-a i, odlučivši da im dokaže da greše, otišao je u Njujork, gde je bio odlučan da postane glumac. Dobio je malu ulogu u dvonedeljnoj produkciji drame Artura Milera "A View from the Bridge".
U Njujorku, Hekman je lutao godinama, družeći se sa Hofmanom i Robertom Duvalom, preuzimajući male uloge kako su dolazile. Tek kada je imao trideset i nešto godina, konačno je dobio ulogu koja ga je proslavila, igrajući brata Vorena Bitija u filmu "Boni i Klajd" (1967). Uloga Baka Baroua u navedenom ostvarenju, donela mu je prvu nominaciju za Oskara 1968. godine, od njih pet.
Profimedia
Prestižnu nagradu je tada osvojio, a ostalo je istorija, navodi Telegraf.
Bonus video:
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari