
Dejan Petrović o životnim uspesima: Svirao sam Maradoni na uvo
Osim nagrada na prestižnim muzičkim festivalima, u njegovu blistavu karijeru upisani su i susreti sa velikim imenima javne scene

Najpoznatiji trubač sa naših prostora, Dejan Petrović, čovek koji je zahvaljujući svom talentu osvojio brojne nagrade, proputovao pola svete, prva truba sveta, bio po luksuznim mestima i preskupim hotelima, upoznao razne uspešne ljude poput Džonija Depa i legendarnog Maradone.
Prvi novac je kako kaže zaradio na jednoj svadbi i sa drugarima iz orkestra kupio kinder jaje.
- Prvi novac zaradili smo na nekoj svadbi, sa nekih 11 ili 12 godina, kad smo počeli da sviramo u naselju „Kotarski grm” u Požegi. Ma kakve pare, nije nas to uopšte interesovalo, nas je zanimalo da sviramo. Tek kasnije kad smo oformili porodice, kad je počelo od nas da nešto zavisi u porodici, shvatili smo da su pare nužno zlo, kao što i jesu nužno zlo. Od tih para kupili smo, mi dečaci iz orkestra, po „kinder jaje”, a tada „kinder jaja” nije bilo svuda kao sad. Niti su nam ih roditelji kupovali kao mi sada našoj deci. Bio je to događaj za nas.
ATAImages/ M. M.
Nije bio punoletan kada je je osvojio nagradu Prve trube sveta.
- Sa 12 godina, bilo je to 1998, predvodio sam najbolji pionirski orkestar u Guči. Sledeće godine bio sam prva truba među mladim trubačima, 2000. najbolji orkestar. Mislili smo tada da je ceo svet naš. Tada je kod fudbalera i košarkaša bio običaj da sipaju vino, šampanjac, pivo u pehare koje osvoje i da piju, pa smo i mi po ugledu na te sportske šampione sipali sokove u neki mali pehar koji smo osvojili i pili. Još čuvam taj pehar kod kuće.
Tokom svoje blistave karijere osvojio je brojne nagrade, a poznanstvo sa velikim imenima javne scene takođe svrstava u svoj životni uspeh.

- Pitaš me za zvezdani trenutak karijere? Uh... malo zvuči... Pa, bilo ih je. Bilo ih je, naravno. Dosta zvezdanih stepenika. Prva truba sveta, pa Majstorsko pismo u Guči, prvi koncert na Egzitu gde smo pomerili granicu naše trube, gde smo pobili dilemu Guča ili Egzit... Pa Birfest... Pa i onaj trenutak kad sam svirao Džoniju Depu, Maradoni... Čitava ta saradnja sa Kusturicom je čudesna. On je neverovatan čovek. Jedino što mi ovde sve možemo da oprostimo samo - uspeh ne. Veliko mu hvala što je izabrao da dođe da živi ovde. Ništa od onoga što je napravio neće on odneti u grob, se će to ostati nekim novim generacijam koje će doći. Godine će proći, a ti ljudi će ostati. Maradona, recimo. Neki dan gledam Piskijev intervju, priča kako su u Surdulici postavili mural na kome su jedan pored drug Piksi i Maradona. I Piksi kaže da mu je to velika čast da je njegov mural pored legendarnog Maradone, a šta da kažem ja koji sam imao čast da mu sviram na uvo... Legendarnom Maradoni - ispričao je Petrović u intervjuu za Kurir.rs.
Bonus video:
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari