
Mijailović objašnjava uspeh Partizana: Sreća se zaslužuje! Ne možete da pravite pakost drugima i da je priželjkujete za sebe
"Ovaj klub 2017. godine ništa nije imao", kaže Mijailović

Predsednik Partizana Ostoja Mijailović u intervjuu za klupsku televiziju rekao je da još nije spreman da podvlači crtu ispod postignutog u dosadašnjem toku sezone, jer ništa nije završeno i osvojeno, ali veruje da će nagrada za ogroman trud cele organizacije kojom rukovodi biti trofeji u rukama.
Mijailović je objasnio kako funkcioniše sistem u trouglu koji čini sa Željkom Obradovićem i Zoranom Savićem i kako čestitim odnosom prema poslu i obavezama želi da zasluži onaj delić sreće potreban svakome ko od sporta očekuje radost.
- Nije još vreme da se podvlači crta, mislim da je, kako se to naš narod kaže, sezona u punom jeku. Sezona je dobra kad na kraju dođu trofeji, a ne kada smo dostigli "polu-ciljeve" na dve trećine sezone. Zasad to dobro izgleda, pre svega sam zadovoljan rezultatima koje smo postigli u Evroligi, a i u ABA ligi nismo odavno nismo bili u ovoj poziciji. Imamo pobedu više u odnosu na drugoplasiranu Zvezdu i fantastičnu priliku da završimo ovo takmičenje na prvom mestu - kaže Mijailović i nastavlja:
MN Press
- Sezona je teška i počeli smo je na jedan specifičan način, neke smo utakmice izgubili jednostavno i lako, ali neki smo dobijali i tako, ali mislim da uprkos svemu dosta dobro stojimo. Ponosam sam na to što gde god da odemo igramo utakmice kao da smo u Beogradu. Grobari su se probudli, ne samo u Srbiji, već širom sveta. Kao klub smo organizacijom, dolaskom Željka i stvaranjem ovako kvalitetne ekipe, učinili to da smo danas najgledaniji klub u Evropi, da su naši prihodi od karata oborili sve rekorde, klupske i evropske. Sve karte smo rasprodali, jako smo srećni rezultatima u dosadašnjem toku takmičenja, ali biće važno da na kraju materijalizujemo sve to i osvajanjem trofeja.
Partizan je bio oduek poznat po "trojstvu", sada ste u žiži Savić, Obradović i vi. Kako sistem funkcioniše u tom trouglu?
- U svakom uređenom sistemu mora da se zna ko šta rdi i čije su odgovornosti. Kad sam došao u Partizan, gotovo je već sada šet godina, uvek sam se trudio da struka radi svoj posao, a da ja odgovaram za biznisom i organizacijom kluba. Otkad radim svoj privatni posao, to je već 20 godina, uvek sam se trudio da sistem bude postavljen kvalitetno. Postavljanje sistema troši čoveka, deluje skupo i sporo, ali vi sada vidite da mi možemo bez bilo koga, jer sistem funkcioniše. Važno je da se zna da trener radi svoj posao i da bude odgovoran za taj deo rada i da mu se niko ne meša. Sportski direktor da radi ono za šta je nadležan, a da na meni i ljudima iz organizacije kluba bude deo posla oko obezbeđivanja finansija, valjanih uslova i da budemo gromobran kada je to neophodno klubu. Stvari između nas trojice stavri dobro funkcionišu. I vidi se to kad dođu teški trenuci, nema svađe, nema rasprave i nervoze. Najvažnije je da te teške momente preživite, ali ne tako što ćete rušiti sistem svako malo, nego da vodite računa kako će se razvijati sledeća utakmica, da naučite nešto iz tog lošeg koje se dogodilo, šta treba popraviti da bi sistem bio savrše.

- Meni se često spočitava malo trofeja. Mi jesmo osvojili četiri trofeja, ali treba imati u vidu takmičenja i u kakvim okolnostima su se odigravala neka finala i godinu korone kada smo trebali da uzmemo ne samo domaći trofej, pa podiži sistem ponovo. Moramo se vraiti korak unazad, jer mi smo ovaj klub pre pet i po godina podigli iz pepela. Po svim uslovima, da to nije Partizan i nemate navijače, to je bio realno klub iz treće lige, a možda bi se i ugasio. Da se vratim na pitanje, nas trojica fenomenalno funkcionišemo. Najvažnije je da se na kraju sezone pogledamo u oči kažemo ko je šta uradio, ko je šta propustio da uradi. Sistem radi savršeno i mislim da se to vidi i po rezultatima, organizaciji i po komunikaciji svih nas zajedno. Bilo je tu pokušaja da se ubaci žiška, da se između nas stvori razdor, ali smi smo dovoljno zreli i iskusni ljudi da znamo kako to ide i da unapred osujetimo pokušaje. Kada sam došao u klub, nisam imao dovoljno iskustva u sportu, pa sam i negde i grešio, ali kako su godine prolazile čovek nauči da oseti neke stvari i sada već mislim da su uzaludni pokušaji svih onih koji žele da unesu bilo kakve nemire.
Kako jedan igrač dolazi u klub i kako stvari tada deluju u tom trouglu?
- Trener uvek kaže kakav profil igrača mu je potreban. Direktor je dužan da istraži tržište, da pornađe profil i proveri kad iističu ugovori, pod kojim uslovima mogu da dođu i onda taj igrač prolazi analizu trenera, ispituju se zdravstveni bilten, njegove dobre strane, ali i mane, jer svaki ih čovek ima. Kada trener želi nekog igrača, tu se onda ja uključujem, postavlja se pitanje ekonomije i da li može da se usaglasi sa našim budžetom. Naravno, prate se ambicije za tu sezonu, jer ne možete vi da imate punu Arenu i 11.000 prodatih pretplatnih karata, a da u timu nemate takav profil igrača koji će da zadovolji takvu publiku. Sa Željkom je jednostavno raditi, on je previše iskusan i retko greši, ali ima tu raznih okolnosti koje prate svaku sezonu. Igrači su živi ljudi, dešavaju im se loše stvari u porodicama, dešavaju se povrede, puno je stvari koje su važne da bi se stvorio mozaik. Ljudi dođu na utakmicu, odgledaju je, ali iznutra život funkcioniše drugačije.
24sedam/Katarina Mihajlović
- Stvarnost je kompleksna i onda, što bi rekao Zoran Savić, dođete u situaciju da vam ocena o celoj sezoni zavisi od jedne lopte, da li je ušla ili nije poslednja lopta. Komplikovano je napraviti sistem koji daje rezultate, nema garancije. Vi možete dati sve od sebe, ali morate da imate i sreće, koja se zaslužuje. Ne možete vi da drugima pravite pakost i da na kraju mislite da će vas zadesiti neka sreća. Neće vas zadesiti, doćiće nesreća na vrata kad najmanje očekujete. Trudim se da bavim nama, Partizanom, da negujem dobre odnose među ljudima koji su svojim novcem pomogli ceo ovaj projekat, da brinem o navijačima koji su dali dosta para. Takođe, da negujem odnose sa državom i zato stalno pozivam navijače da ne vređaju državu, jer ona ima učešće u svemu ovome. Da li će meni sada da kažu da sam bot, ovakav, onakav, ja u životu nikad nisam lagao i neću da lažem. Nije istina da smo 100 odsto finasnirani od države, ali nije istina ni da države ne pomaže nas i ostale klubove. Gledam da edukujemo publiku da navija naš klub, da ne vređa te ljude koji ne dolaze na naše utakmice. Nije ovaj sistem od pre šest meseci, ne. Ovaj klub 2017. godine ništa nije imao. Sada imamo kompletnu medicinsku opremu, 15 automobila, parket, pričaćemo i o Areni, ušli smo u nabavku autobusa za 35 mesta za košarkaške ekipe. Ovaj naš bus imaće i kuhinju, da nam se više ne dešava da stajemo po pumpama... I ovim vremenima kada želimo najveće rezultate, trudimo se da unapredimo sistem da igrači koji dođu imaju komfor, lep život i dobre uslove u klubu da rade.
Kako danas posluje Partizan?
- Najvažnije je pametno planirati prihode. Ugovori se potpusuju na početku sezone i tada preuzimate obaveze. Dakle, unapred potrošite novac, ugovorima, planiranjem putovanja, a mi imamo devet čarter letova koji koštaju jako puno, onda morate dosta pametno da projektujete prihode. Mi zavisimo od rezultata. Na pola sezone moguće je da se desi nešto ekipi i da jako teško finansijski izdržite. Naši navijači ne znaju da li je nama ostao neki "rep", oni gledaju samo ispred, ne intresuje ih "finansijski gep" ako postoji. E, to je onda moj posao, to je umetnost da sklopute kockice i da nemate repove. Mi smo po dolasku 2018. godine napravili reprograme. Praktično sada smo u poslednjoj godini reprograma kada treba da isplatimo 1.200.000 evra starih dugova ka bivšim igračima, trenerima, zaposlenima... Već smo milion isplatili, ostalo je još 200.000. Za sledeću godinu, ostaju neke sitnice zbog godine korone, nekih 200-300.000 i mi nećemo imati više tih dugova iz prethodnih sezona. Onda bismo sledeće godine ušli u reprogram poreskog duga koji je godinama uvećavan, kao na primer u onoj godini korone kada nismo mogli da isplaćujemo ni plate. Gotoo dve godine nismo prodavali karte, a one su jako važan segment naših prihoda. Mi zasad redovno isplaćujemo plate, trudićemo se da tako bude do kraja sezone, a kada se završi ona videćemo gde smo, jer nije svejedno da li smo u Top 8 ili smo bili od 8. do 12, mesta. Značajnija sredstva se dobijaju ako ste među osam najboljih kao nagradu.
24sedam/Katarina Mihajlović
- Druga stvar, svaka utakmica pobeđena u Evroligi je 37.500 evra. Posle svake pobede kad se čujem sa Željkom našalim se s njim i uvek mu se zahvalim na tih 37.500 evra, pa onda pričamo o utakmici. Jako je važno da sakupite novac na vreme da bi ti igrači imali komfor u glavi, da je taj klub higijenski ispravan prema njima. Sve danas zavisi od novca, možemo mi da se lažemo i pričamo koliko hoćemo, ako klub nije platio na vreme, ne možete da tražite od trenera da insistira kod igrača na njihovom maksimumu. I kad imate redovno isplaćenog igrača, neki neće da daju svoj maksimum, a zamislite kad ih imate sa pitanjem "što ja da se trudim, kad klub to ne ceni". Mi smo ove godine projektovali plan da će od sezonskih karata ući jedan deo novca. Ja ću na kraju sezone, naravno, reći koliki je to budžet bio i kako se on punio.
24sedam/Katarina Mihajlović
- Ono što je jako važno mi smo premašili prihode od karata i to se vidi po našim utamicama. Jako će biti važno da se plasiramo u Top 8, jer u tom četvrtfinalu možete da odigrate, jednu, dve, čak i tri meča... Arena će u tom trenutku biti tako tražena... Ona je već sada tražena. To je u važno u finansijskom smislu, ali naravno postoji i onaj klupski interes, koji očekuje, ako bog da, da se se plasiramo na "fajnal for". Ali, ajde, da uđemo prvo u Top 8, da idemo korak po korak. Sve su to jako važne stvari u pogledu finansija. Ono što je meni bitno je da ne trošimo novac od naredne sezone. Mnogi klubovi u Evropi kako zatvore sezonu u maju ili junu, odmah puste pretplatne karte za sledeću sezonu i tako plate poslednje dve plate i stalno žive od avansa koji uzimaju od navijača. Mi to nikad nismo radili, možda je to neispravno, ali nisam tako vaspitan. Ne daj bože nikome da ga dočeka klub kakav je bio kad smo mi došli u Partizan.
Navijači nisu baš odobravali selidbu u Arenu, a danas se drugačije razmišlja o tom potezu i to se da najbolje videti kada se zbog zauzetosti mora odigrati utakmica u Pioniru.
- Ja zaista nisam nikad video da neko voli nešto kao što partizanovci vole Partizan. Svaka promena koja će se dešavati praviće strah ljudima koji vole klub, njihove navike su deo života. Kad sam poečo da postavljam sistem u Partizanu ja sam znao da moramo da zaradimo neki novac. Jednostavno ne možemo da živimo od toga da li će neko da nam da i koliko će nam dati. Morali smo da napravimo sopstvene finansijske prihode, Pionir to ne omogućava. On je hala koja ima svoje draži, ali sa kapacitetima manjim od naših potreba. Nama su 2017. od prihoda za celu sezonu od karata bili 35.000 evra, što znači da su se one delile, preprodavale. Sada, kada nam je ostala još jedna trećina utakmica, mi smo u ovom momentu uzeli 100 puta više nego te godine. To je bio jedini razlog i isključivo moj potez da klub sebi obezbedi finansije. To je bila jedna stvar. Druga je želja da pokažemo Evropi koliko smo mi veliki klub. To ne možemo da se zna dok se ne izmerite sa ostalima. Vi možete da gledte nekog na TV, ali pravo mišljenje dobićete ako stanete pored njega i uverite se u njegovu veličini ili visinu. Toliko je bilo negodovanja, ja sam toliko uvreda pretrpeo na lični račun da su neki navijači govorili kako ja selidbom činim drugom klubu, kako nema više one buke iz Pionira, da se ne čuje pevanje... To je bilo razumno, za mene ne! Cilj je bio da budemo ovo što smo danas. Kad dođu igrači, treneri, navijači drugih klubova, svi kažu ovo se meri sa NBA! Mislim da 70 odsto utakmica, ovako kako ih mi organizujemo, nema ni u NBA. Recimo, po broiju objava, "lajkova" na društvenim mrežama ispada kao da živimo u zemlji od 200 miliona, a ne u zemlji od sedam miliona. To je zato što smo veliki klub i zato što je Arena savršeno mesto za nas. Pre neki dan sam se čuo sa jednim čovekom iz Evrolige i ja ga pitam da li u pravilnicima lige postoji mogućnost da, ukoliko se plasiramo u Top 8, odigramo meč u Humskoj 1, da tamo montiramo na otvorenom naš parket i tu odigramo naše četvrtfinale. U ovom trenutku siguran sam da bismo napunili stadion Partizana sa našim navijačima. Naravno, to se neće dogoditi, ali kada pogledate tražnju, interes za navijače, to je nemoguće. Pre neki dan izašao je nekakav evropski bilten o 100 najvećih dešavanja i za ovu godinu ušle su i Partizanove utakmice kao preporuka onog što se mora gledati.
- Dolaze nam ljudi iz Amerike, svi oni spavaju u Beogradu, ručaju negde... Evroliga je pravila procenu vrednosti naših sponzora. Ja sam neću da otkrivam o kome je reč, ali u ovom trenutku naši sponzori su za pola sezone dobili vrednost uloženog za celu sezonu. I to smo poslali našim sponzorima, to je za ponos svih nas zajedno. Potez sa prelaskom u Arenu, mislim da je to bio jedan od najvažnijih u istoriji. Možete da budete veliki koliko god hoćete, ali ako nemate gde to da pokažete, džaba vam sve. Mi sada imamo navijače drugih klubova, jer ljudi žele da prisustvuju spektaklu. Imamo one koji nisu opredeljeni klupski, dolaze ljudi sa decom i na taj deo sam posebno ponosan, jer smo suzbili one koji su pravili nerede. I da završim sa ovim pitanjem, mi u Areni imamo svoj parket, kompetnu teretanu, medicinski centar i zato hvala državi što nam je omogućila da igramo mečeve u toj dvorani. Sa Arenom imamo još pet godina ugovor, mislim da je ona jako važna da bismo pokazali svetu koliko smo veliki klub.
Partizan ima bolji status u Evroligi u odnosu na onaj u ABA ili KLS?
- Ja sam izgubio glasne žice govoreći da ćemo jednog dana dobiti šansu u Evroligi i da samo treba biti strpljiv. Evo, ona je sada došla. Nikad neću zaboraviti da sam Đordiju Bartomeu u mnogim razgovorima govorio da će Evroliga imati samo koristi od ulaska Partizana u nju. Znate, mi se trudimo da sa svima imamo dobar odnos. Evroliga je vlasništvo 11 njenih klubova. Mi smo došli da igramo meč sa Makabijem u Tel Avivu, tamo nas je dočekao njihov autobus, imali smo vodiča, osećali smo se kao da smo u Beogradu. To je ono čemu težimo, mi želimo da imamo dobre odnose i sa našim rivalima iz komšiluka, obećao sam da ih neću spominjati. Imamo puno poštovanje prema sudijama, svesni težine njihovog posla. Dakle, pokazali smo da smo spremni za kvalitetnu organizaciju i druga stvar, ne treba zaboraviti da je ovde i Željko Obradović koji ima devet titula. Samo Real ima više titula od njega. Što se tiče tretmana u Aba ligi, mislim da su ljudi koji je sada vode prilično spososbni. ABA je sada liga koja posluje u plusu, bila je gubitaš. Ona sada u sportskom smislu mora pokazati zrelost kako bismo se pripremali za 2025. godinu kada ćemo morati da apliciramo za više mesta u Evroligi. Da li ćemo to uspeti, ne znam, ali moramo se pripremiti. Tražimo samo da budemo jednaki sa svima u ABA, nikakvu protekciju. Mislim da zaslužujemo ravnopravnost, dakle, nemojte nam ništa činiti, ali nemojte nam ni štetu praviti.
Da li je to moguće u uslovima regionalnog takmičenja gde su uvek bolje prolazili oni koji su stvarali pritisak?
- Menja se situacija. Ja da živim u svinjcu - ne mogu! Navikao sam da živim u uređenom sistemu. Možda sam nekad upadao u blato, ali odem kući, istuširam se i kažem "to nije tvoj svet". Da li su to maniri nekih drugih? Pa mi to vidimo onome što je ostalo iza nas. Mislim da je ABA lige pokazao mišiće ako gledamo kraj prošle sezone. Prethodnih godina toga nije bilo. Evo kažnjen je Lesor zbog incidenta na meču sa našim gradskim rivalom. Svi smo izašli, Željko je rekao da to nije u redu i izvinio se Petruševu, ja sam rekao da nije dobro, sam Lesor se izvinio i sada dođe sankcija tri utakmice neigranja i 10.000 evra- Nećemo se žaliti na visinu kazne, ali to ne znači da ga treba satanizovati i da treba ići u zatvor za guranje protivnika. Po tome pola NBA lige bi završilo u zatvoru. Setite se samo Nikole Jokića prošle sezone, koji je bio dvostruki MVP. Jendostavno pregoreo mu fitilj i on je bio svestan greške. Mislim da je važno to što je Milija Vojinović rekao da će biti pražnjena dvorana i da se to zaista dešavalo. Šta se desilo? Je l neko izgubio glavu? Nije! Treba neko da vas medijski pritiska, da kaže kako ste kriminalac, diler droge, seljak, autolimar, lopov ... Pa njegov cilj je da dok vam sve to priča da vas pobedi na taj način, a ne na sportski. Davno smo mi sve to prevazišli, neka pričaju šta hoću. Psi laju, karavani prolaze.
Koliko je realno da Partizan dobije tri godine licencu za takmičenje u Evrolige sa kojom bi došla i sigurnost u poslovanju?
- Vidite, tu je najveći problem odnos Partizana i Crvene zvezde, da se ne lažemo. Ako se Evroliga širi, ja san siguran da ima mesta i za Partizan i za Crvenu zvezdu. U mojoj familiji imam navijače i jednih i drugih, imamo ih svi, školske drugove, kolege sa posla, kumove... Ne možemo da se razdvajamo. Mi ne možemo nikad da se volimo, ali treba da postoji minimum poštovanja. Ta 2025. godina biće jako važna, da li je previše očekivati dve licence, ja mislim da nije. Ako bi mi ponudli jednu licencu ili mogućnost da Srbija ima dva tima, ja bih zatražio dve licence i mi kao Srbija moramo da nastupimo.
BONUS VIDEO:
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari