
Boriša sa suzama u očima o drami u Manili: Krenuo sam da kucam poruku, jecam, sve me boli...
A taj slučaj je podigao tim i vodio do medalje

Srebra iz Manile na Svetskom prvenstvu će se svi sećati veoma dugo, kako zbog uspeha na terenu, u momentima kada su orlovi bili otpisani, kako zbog životne drame koju je prošao Boriša Simanić.
Na Olimpijskim igrama u Parizu, koje počinju danas, srpski košarkaši su upravo zbog tog srebra visoko kotirani, a Boriše nema u timu, i dalje se oporavlja od operacije kojoj je bio podvrgnut.
Ali, kako vreme prolazi, čitava nacija i košarkaški svet, tek postaje svestan šta se zapravo dogodilo u Manili i kakvu borbu je vodio Simanić.
O tome je srpski košarkaš govorio i u dokumentarnom filmu Sportala i RTS-a uoči početka Olimpijskih igara.
Prisetio se Boriša svoje najveće borbe u životu i udarca koji je dobio u predelu bubrega, a potom i operacije, bolova i boravka u bolnici, dok su saigrači igrali i za njega.
- Smislio sam ja šta ću da pošaljem, međutim, imam rez, boli me sve kada se nakašljem, jecam. Krenuo sam da kucam poruku i vidim da jecam, da me boli i ostavim. Posle pola sata koncentrišem se na nešto drugo i pošaljem. Istog trenutka su svi odgovorili, bilo im je mnogo lakše tada, uzdigli su se! - rekao je Simanić sa suzama u očima, pa dodao:
- Prva tri dana nisam znao gde se nalazim. Stvarno, bili su bolovi veliki, sada, da ne pričam šta je sve bilo. Imao sam sondu i to sve što ide posle operacije. I onako, stomak mi se naduo malo više. Meni je bilo čudno jer nisam nikada tako nešto operisao da znam kako to ide. I zbog toga je Gaga insistirao na ponovnom snimku posle tri dana. Pa bilo je teško, stvarno je vreme mnogo sporo prolazilo, ležiš u sobi, sat je pravo na zidu preko puta. I gledam u njega, one sekunde sam ovako, tik, tik, polako, idu...
Nije mu bilo lako, ni njemu, a ni ekipi, a od svega je danas nastala herojska priča.
Bonus video
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari