
Novak otkrio šta ga čini krhkim: Jedna situacija ga je promenila za sva vremena!
"Šta još mogu tražiti od Boga?"

Najbolji teniser sveta svih vremena Novak Đoković ovih dana se nalazi u Rijadu, gde učestvuje na turniru Šest kraljeva, zajedno sa kremom svetskog tenisa.
Ali, iako je reč o egzibicionom turniru, Novak nije krenuo kako je želeo, pa je u prvom meču, nakon tri seta, poražen od Janika Sinera. Ali, to ne baca senku na kvalitet turnira i želju da uživa i dobro se provede.
Tako je u velikom intervjuu za argentinski "La nacion" govorio o brojnim aktuelnim temama, ali je i otkrio zbog čega je ranjiv.
- Šta me čini krhkim? Više nego što iko može zamisliti. Deca. Moja deca, ali i druga deca. Uvek sam bio uzbuđen zbog dece, ali kada sam postao otac... Kada vidim decu kako pate, srce mi se slama, kao da sam pao u depresiju. Zato što su najčistija bića na planeti i zaslužuju najbolje, zaslužuju budućnost. A kad vidim ove ratove i sve što se dešava... Ja sam proživeo rat, moj grad je bombardovan danonoćno dva i po meseca. Video sam mrtve ljude. A sada kada vidim ratove u drugim delovima sveta, ne razumem. Mislim da znam zašto se to dešava, nažalost, politička pitanja i sve to, ali me rastužuje, jer ako ne ostavimo bolji svet deci sledeće generacije, to znači da nismo uradili stvari pravo - rekao je Novak i dodao:
- Dakle, jedan od najvažnijih razloga zašto radimo sa decom u našoj fondaciji je taj što želimo da stvorimo bolje društvo, da imamo bolje obrazovanje. A globalna nepravda čini da se osećam veoma ranjivo, posebno prema deci ili prirodi. Veliki sam ljubitelj prirode i životinja; Videći da me patnja uništava. Ima i nešto što nije vezano za to, ali u jednom trenutku da, i to me čini tužnim, a to je svakodnevna patnja ljudi zbog zdravstvenih problema. A kada imaju taj osećaj da nema nade, nemam rešenje za taj strah. Kada sam bio dete, u mojoj porodici su bile teške bolesti i na to sam veoma osetljiv. Zamišljam zdraviji svet mentalno i fizički, povezan sa prirodom i poštujem je. Ima gradova u kojima nastavljaju da grade zgrade i zaboravljaju na ekologiju, važnost svakog drveta. Svako drvo nas obezbeđuje kiseonikom, daje nam život, energiju, hranu za našu dušu, sunce. Ali mi se zadubimo u naše telefone. Znam da je Argentina jedna od najlepših zemalja na planeti. Bio sam u Perito Moreno pre deset godina. To je jedan od najlepših prirodnih spektakla koje sam ikada video; Moć prirode je neverovatna. I naleteo sam na mnoge Argentince – ne nužno iz sveta tenisa, naleteo sam na njih na ulici – i video sam ih sa rančevima, kako planinare, uvek istražuju. Mislim da je to zato što vi imate kulturu boravka na otvorenom. Imaju blagu klimu, što naravno pomaže. Napolju je važno, jer smo veoma zatvoreni.
Njegova deca, Tara i Stefan, u večini slučajeva su na turnirima i prate šta tata radi, tako da su i sami izloženi javnom svetu. Kako navodi Novak, njima je jasno šta je tata i čime se bavi.
- Mislim da su svesni, ili su svesniji nego ranije, posebno moj sin. Ima skoro 10 godina. Ne igra toliko tenis, ali mu se sviđa. Takođe voli košarku, atletiku i skijanje. Skijao sam i ja i takmičio se kad sam bio klinac, jer je moj otac bio skijaš, svi u mojoj porodici su skijali. Zato smo tokom mog detinjstva mnogo dana provodili u planinama. Obožavam sneg i da obujem skijaške cipele. Prošle zime sam išao na skijanje sa sinom. Pobedio je na takmičenju, bilo je oko 30 klinaca i pobedio je u svojoj prvoj trci. Bio je ponosan. „Želim da ostanem u planinama, pronašao sam svoj sport“, rekao je. Važno je da me vide kao oca u pravom smislu te reči, kao oca koji je kod kuće, sa njima, koji prati rutinu, vreme odlaska u krevet, ustajanja, odvođenja u školu, razgovora. To je osoba koja želim da budem za njih, a ne otac „Novak Đoković“ spolja. I činim sve da imam takvu vezu i izgleda da ide dobro, ali ne znam... Zamišljam da ću znati tek kada porastu, ali su svesni šta se dešava. Ove godine smo imali Olimpijske igre, osvojio sam zlato za Srbiju i to je bio najemotivniji trenutak u mojoj karijeri. A kad sam tamo video ženu i decu, još više sam se uzbudio. Bilo je to savršeno okruženje, kao u holivudskom filmu. Šta još mogu tražiti od Boga? - objasnio je Novak.
Na kraju, Đoković je istakao i šta mu je najvažnije, u momentima kada je osvojio sve što se moglo osvojiti i kada igra radi uživanja.
- Da, želim da ostavim nasleđe koje će da živi. Naravno da sam ponosan na svoja dostignuća na globalnom nivou, ali bih voleo da moja glavna zaostavština bude da inspirišem mlade ljude da vode zdrav život kroz aktivnosti, sport, svest o tome šta rade, i očigledno, ako mogu, podstičući ih da zgrabe reket i igraju tenis. Voleo bih da bude više tenisera jer je to lep sport koji može da donese pozitivne stvari u vaš život. Omogućava vam da vidite svet, nešto što vam ne dozvoljavaju svi sportovi. Da nije bilo tenisa, nikada u životu ne bih video toliko sveta. Ali to je kao krug, jer sam video toliko sveta da želim da se vratim u svoju zemlju, u svoj kraj, jer mi nedostaje. Zaljubio sam se u tenis kada sam video finale Vimbldona na televiziji sa Pitom Samprasom, kada je pobedio po prvi put, mislim da je to bilo 1993. i rekao sam sebi: „Kakav je ovo sport ?!” I sutradan, naravno: „Tata, kupi mi reket“, i tako je sve počelo. Verujem u sudbinu, verujem da se sve dešava sa razlogom, nema slučajnosti, a kada sam imao 4-5 godina, gradili su tri teniska terena na 50 metara od restorana mojih roditelja. Kakve su šanse da se tako nešto dogodi? Dosta smo išli na to mesto i svaki put kada smo imali odmor u školi ja sam išao da pomognem zidarima, da im dam nešto da popiju, a oni su mi dali da svojim rukama pomognem u izgradnji. I ja sam se zaljubio. Rekao sam sebi: „ Za mene je to to: idem punom snagom sa ovim sportom." Veoma sam zahvalan roditeljima što su mi pružili toliku podršku, jer im je tada bilo jako teško da mi kupe dodatni reket ili patike ili da plate treneru. Tako da sam se uvek trudio da sve to imam na umu, a kada je reč o nasleđu, trudio sam se i da budem primer. Grešim, kao i svi, i trudim se da ih budem svestan, ali na kraju krajeva – ja sam čovek koji se trudi da bude dobar čovek, neko koga pamte kao dobrog prijatelja, kao sportistu koji nije postigao samo sjajne rezultate, već i iskoristio svoj položaj da pomogne onima kojima je to potrebno, posebno u zemljama u regionu za sam emotivno vezan.
Bonus video
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari