
Dolazili kao "pokojnici", odlazili kao "pukovnici": Čudnom metodom deda Rade i unuk Mišo izlečili mnoge muškarce!
Deda Rada, koji je postao poznat po čudima koja je izvodio, nasledio je unuk Mišo

Na stotine ljudi iz svih delova Srbije i regiona stizalo je prethodnih godina u dragačevsko selo Zeoke, a razlog je bio samo jedan. Rade Jevremović nadaleko je bio poznat po tome što je muškarce "rešavao" najneugodnije boljke - impotencije, i mnogi su upravo kod njega dolazili kao "pokojnici", a odlazili kao "pukovnici".
Međutim, kad je on umro, mnogi su se uplašili kud će i šta će i kako će ubudueć rešavati veliku muku. Međutim, deda Rade ih nije ostavio na cedilu. Svoje znanje, još za života, preneo je na svog unuka Mišu, koji do sada ima mnogo "uspešno rešenih slučajeva".
- Deda skoro dve poslednje godine nije mogao da obavlja posao, pa je želeo da prenese znanje na mene i brata. Brat je to odbio, a ja sam prihvatio, jer nisam želeo da sve ono što je toliko godina radio padne u zaborav. Njemu je znanje preneo tast, a on meni, tako da nikakve promene nema. Nije bilo teško da se sve to savlada. Znao sam da će biti šale na moj račun, ali ja svog dedu nisam mogao da odbijem, ali ni te ljude kojima je pomoć zaista potrebna. Velika je to muka - kaže za RINU Mišo, unuk pokojnog deda Rada.
Ritual se sastoji od očitavanja posebne bajalice koja neznane junake diže iz mrtvih, a zatim se glogov klin pobija u most na lokalnom potoku. Za neke će možda delovati smešno, ali ne i za one kojima je upravo deda Rade promenio život iz korena, a bilo ih je na stotine.
- Ljudi koji dođu iz inostrastva, dođu pravo u Zeoke da reše problem. Dešavalo se da čekaju i po sedam dana ovde u Dragačevu kako bi ih deda primio i pomogao im. Dolazili su doktori, mlađi ljudi i stariji. Mladići od dvadesetak godina, ali i muškarci u sedamdesetim. Muka ne bira i nema pravila ko sve može imati te neprijatne probleme. Važno je što ih ovde reše - kaže Mišo.
Preko dvadeset godina deda Rade je kod vodenice i na mostu izvodio svoj ritual, a koliko ga je ljudi posećivalo govori i broj zabijenih klinova u drvenu ćupriju koji svedoče o muškarcima koji su odavde otišli srećni svojim lepšim polovinama.
Zbog škakljivosti cele sitiacije još uvek se nije lično javio niko kome je deda Rade pomogao, ali već pomenuti klinovi govore da takvih ima dosta. Ako ništa drugo, vredi pokušati, jer je sigurno zdravije i jeftinije od obične vijagre, a ako je verovati dedi Radu, a sada i njegovom unuku Mišu, i puno efikasnije.
Bonus video
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari