
Saša u Zlakusi napravio jedinstven muzej: Obilaze ga naši đaci, ali i Indonežani i Japanci (FOTO)
U jedno su spojili ljubav i posao

Ljubav prema selu, otadžbini i istoriji porodica Drndarević iz živopisnog sela Zlakusa kod Užica je spojila u jedno.
Na taj način u jedno su spojili i ljubav i posao, jer se u njihovom etno-domaćinstvu u ovom selu nalazi prava riznica kulturno-istorijskog blaga. U nadaleko čuvenoj Terzića avliji u muzeju smestila se bogata zbirka eksponata počevši od Rimskog carstva, preko vremena turske vladavine pa kneževine i kraljevine Srbije, sve do poslednje Jugoslavije.
RINA
- Nešto što je najstarije u zbirci koju mi ovde imamo, svakako je kljova mamuta i u šali ja kažem da je mamut na ove prostore došao sam, ali i nismo daleko od istine. Kada smo sređivali naše etno domaćinstvo, imali smo građevinske radove i kada smo poručili kamion sa peskom, on je doterao materijal i kada je iskipao pesak, iz njega je ispala kljova, a pesak koji nam je stigao je iz reke Save što bi značilo da je on negde boravio na obalama ove reke - kaže domaćin Saša Drndarević.
RINA
Pored svakako ovakvog zanimljivog eksoponata koji je sačuvan, Saša u svojoj zbirci ima dosta predveta sačuvanih iz vremna Kraljevne Srbije. Pa je ovo domaćinstvo sa razlog se našlo na mapi ekskurzija srpkih đaka.
- Imamo veliki roj zaista starih i jako važnih knjiga. Jedna iz 1890 godine, gde je neka vrsta stenograma, gde se nalazi gde je šta koji ministar pičao u to vreme, ali se na kraju knjige nalazi i planirani budžet Kraljevine , a meni je posebno zanimljvo to što sam našao na jednoj strani knjige gde piše da "meštani sela Zlakusa traže da se pooštre kazne za lopove" i prema mojim informacijama tada je dosta bilo hajduka koji su pljačkali ove krajeve nakon odlaska Turaka sa ovih prostora i ova knjiga je prouzriokovana svim tim nedaćama - dodaje Drndarević.
Gosti iz svih delova sveta
Osim velikog broja đaka koji obilaze Terzića avliju, gosti stižu iz svih delova Evrope, ali i sveta tako da su se sa srpskom kulturom ovde u Zlakusi upoznali i Indonežani i Japanci.
Ono što privlači pažnju u ovom domaćinstvu jeste činjenica da je i ono samo jedan muzej na otvrorenom, jer se tu mogu videti autentične stare srpske građevine u kakvim su živeli naši preci, a svako poljoprivredno domaćinstvo ih je nekad posedoalo. Tu su mlekar, bunar ali i postavka stare srpske škole. Naime prva škola koja je ovde otvorena bila je upravo u ovom domaćinstvu, pred Drugi svetski rat 1939. godine. Kuću u kojoj su se mališna i u to teško vreme učili osnovama znanja Drndarevići su pretvorili u svojevrsan muzej koji seća na vremena u kom je pismenost bila veliki luksuz.
RINA
Tu se vidi da kao i svaka škola u to vreme, i ova u Zlakusi bila je oskudna, ali želja za znanjem bila je jača od hladne užičke zime i svih drugih nedaća. Za prvu školu na imanju Terzića vezana je i tragična priča, koja je donekle i odredila njenu sudbinu.
RINA
- Posle bitke na Gradini, Nemci dolaze i provaljuju sobu učitelja u kojoj je on boravio pre odlaska u partizane i u njoj nalaze tada zabranjenu, komunističku literaturu. Zbog tih knjiga odvode iz domaćinstva Gvozdena i njegovog sinovca Milisava Terzića, mladića od 18 godina, streljaju ih i vešaju na ulasku u selo gde se i danas nalazi spomen park pod nazivom „Vešala“. Gvozden je bio veliki borac i u ratovima je proveo sedam godina, celu Albaniju je prešao peške, a onda je sudbina htela da život izgubi u svom rodnom selu - izjavio je Saša.
Bonus video
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari