
24SEDAM VLADIMIRCI Manastir Kaona - zadužbina Ikonije, sestre Miloša Obilića
Sadašnja manastirska crkva, posvećena Svetom Arhangelu Mihailu, podignuta je u vizantijskom stilu, na temeljima stare crkve 1892. godine

Manastiri su oduvek bili duhovni centri, kulturna središta i narodna zborišta. U Srbiji postoji veliki broj takvih centara, koji vekovima već, zrače božanskom svetlošću. Jedan od takvih nosilaca svetlosti je u Posavotamnavi, manastir Kaona. Nastao je u 14-om veku, a prva crkva sagrađena na ovom mestu datira iz druge polovine 11-og veka.
Narodno predanje kaže da je ova svetinja zadužbina Ikonije, sestre Miloša Obilića. Pisane podatke o izgledu stare manastirske crkve ne nalazimo pre 1756-te godine, što znači tek posle njene obnove. Stara crkva je bila mala, zidana kamenom, sa veoma malim prozorima (nalik na puškarnice) i pokrivena šindrom. Freskopis koji je rađen između 1756. – 1766. godine, Turci su izboli kopljima i nadžacima. I danas se mogu naći komadići maltera sa obojenom glatkom površinom.
Sadašnja manastirska crkva, posvećena Svetom Arhangelu Mihailu, podignuta je u vizantijskom stilu, na temeljima stare crkve 1892. godine. Zidana je ciglom na kamenom temelju, u koji su uzidani svi spomenici sa monaškog groblja koje se nalazilo u manastirskom krugu.
Od dve malene rečice koje opasuju manastir, 1982. godine napravljen je ribnjak.
U ćutnji i svedočenju vode, čudesne tvorevine Božje, ogleda se svakog jutra svetinja kaonska u svojoj nenametljivoj lepoti.
U želji da sačuva lepi običaj postavljanja krstova na raskršćima, manastirsko bratstvo obnavlja dotrajali drveni krst u centru Kaone 1983. godine.
U toku toplih letnjih dana, neretki manastirski gosti vreme rado provode u sobrašici, koju je bratstvo manastira projektovalo i podiglo 1983. godine. Veliki okrugli sto, bez prednjeg mesta, podseća nas da smo svi zajedno u istoj borbi i pre svega u ljubavi, jedno u Hristu Bogu našem.
Prilikom postavljanja stubova sobrašice, otkriven je deo starog zida iz prošlih vekova, a predviđena su dalja arheološka iskopavanja.
U podnožju prirodnog amfiteatra, nalazi se istočnik vode kaonske, koji je obnovljen 1984. godine i postavljen ka istoku, umesto ka jugu, kako je do tada bilo. Posvećen je Istočnom Petku.
Analizom stručnjaka utvrđeno je da je ova voda, čija je temperatura uvek 11 stepeni, jedna od najkvalitetnijih u Srbiji, a posebno je lekovita za oči.
Na zidu istočnika urađen je mozaik Gospoda Isusa Hrista, Istočnika vode žive.
1984. godine urađen je projekat krstionice u ranohrišćanskom stilu, prve u Srbiji posle sedam vekova, a po uzoru na krstionicu iz Tebe Tesalijske. Radovi su završeni sledeće godine, a svečano osvećenje izvršila su tri Episkopa uz prisustvo velikog broja sveštenika, monaha i blagočestivih hrišćana.
Sveta tajna krštenja obavlja se potpunim pogruženjem u vodu u krstolikom belom bazenu, što novokrštenima daje poseban osećaj.
Manastir Kaona danas doživljava svoj najveći uzlet, koji prati blagoljepije-opšta krasota doma. U crkvu je uvedeno podno grejanje. Naši najpoznatiji ikonopisci Dragan Marunić i Nikola Lubardić đakon, završili su veliki i važan posao-freskopisanje crkve.
Sav duborez u crkvi: ikonostas, ulazna vrata, pevnice, tronove i ostalo radio je jeromonah Dorotej, sabrat manastira kaonskog.
U manastirskoj radionici izrađuju se sveće čistog voska, svih veličina. Posebno su poznate ukrasne slavske sveće.
Po potrebi monasi rade sitoštampu.
Bratstvo manastira kaonskog priprema projekat nove zgrade, u kojoj će biti smeštene biblioteka i riznica, i izložene ikone koje su pripadale ikonostasu iz 1766. godine, bogoslužbene knjige ( od 1686. do 1855. godine ) i drugi vredni sakralni eksponati.
Odobreni projekat sufinansiran je iz budžeta opštine Vladimirci. Stavovi izneti u podržanom medijskom projektu nužno ne izražavaju stavove organa koji je dodelio sredstva.
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari