
"Nuklearke nisu dizajnirane da izdrže vojni napad": Da li bi Ukrajina mogla da izazove novu nuklearnu katastrofu?
Ako bi nešto krenulo naopako u Zaporožju ili Kursku, ne bi ispaštale samo zemlje u neposrednom komšiluku

Nuklearna elektrana Zaporožje nedavno je ponovo bila ponovo u vestima jer je mogla da bude centar katastrofe pošto se nalazi usred ratne zone.
Ako bi nešto krenulo naopako u Zaporožju, ne bi ispaštale samo zemlje u neposrednom komšiluku, nego pola Evropskog kontinenta.
Izgrađena 1980-ih pod Sovjetskim Savezom, kada su mu i Rusija i Ukrajina pripadale, nuklearna elektrana Zaporožje došla je pod rusku kontrolu u martu 2022. Do jeseni te godine Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA) počela je redovno da posećuje elektranu.
Za sve to vreme, ona je više puta bila u centru velikih i opravdanih strahova jer joj se vojna akcija previše približavala. Iako je postrojenje u suštini zatvoreno i ne koristi se za proizvodnju energije, potrebno mu je stalno održavanje. Konkretno, njegovih šest reaktora zahteva stalno hlađenje. Zbog toga moraju ostati povezani na električnu mrežu. Štaviše, na teritoriji elektrane postoje različiti izvori potencijalne nuklearne kontaminacije.
Sada, i to ne prvi put, IAEA, organizacija koja neguje naglašeno skroman stil javne komunikacije, upozorila je da se "situacija nuklearne bezbednosti" u Zaporožju "pogoršava". Njen generalni direktor Rafael Grosi govorio je o "eskalaciji" i i dalje je "izuzetno zabrinut", istovremeno pozivajući na maksimalnu uzdržanost sa svih strana.
Razlog za Grosijevo hitno upozorenje je to što je dron napao lokaciju "neposredno izvan zaštićenog područja fabrike, blizu osnovnih rezervoara za rashladnu vodu i oko 100 metara" od jedinog preostalog dalekovoda koji obezbeđuje struju za elektranu. A ako nema struje, nema hlađenja.

Prema IAEA, njeni predstavnici u Zaporožju su takođe "izveštavali da su vojne aktivnosti u toj oblasti, uključujući i one veoma blizu elektrane, bile intenzivne poslednjih nedelju dana", sa "čestim eksplozijama, ponovljenom vatrom iz teških mitraljeza i pušaka i artiljerijom na raznim udaljenostima".
Pored toga, dalje izveštava IAEA, nedavni značajan požar na rashladnom tornju "doveo je do znatne štete, iako nije bilo neposredne nuklearne pretnje". Iako su "nuklearne elektrane dizajnirane da budu otporne na tehničke ili ljudske kvarove i spoljašnje događaje, uključujući ekstremne", one nisu izgrađene, naglasio je Grosi, "da izdrže direktan vojni napad".
"Ukrajina bi i katastrofu uspela da opravda"
- Grosi i njegovo osoblje su dobili neke kritike zbog toga što su, u suštini, previše diplomatski i nedovoljno otvoreni. Ali to je nepravedno. Sposobnost IAEA-e da da sve od sebe, čak i ako to možda nije dovoljno, u ratnoj zoni zasniva se na zadržavanju prikrivenog profila. Njegov pristup nuklearnoj elektrani Zaporožje i svaki uticaj koji može imati zavise od održavanja radnih odnosa sa svim zainteresovanim stranama. Zamislite, ako hoćete, IAEA kao neku vrstu Crvenog krsta, ali za nuklearne reaktore - piše za RT Tarik Siril Amar, istoričar iz Nemačke koji radi na Univerzitetu Koč u Istanbulu.
- Ipak, to ne znači da moramo biti na sličan način uzdržani da iznesemo nekoliko osnovnih činjenica: ruski menadžeri u fabrici okrivili su Ukrajinu za napad dronom. Sigurno je da govore istinu. Rusija nema ni najmanjeg interesa da provocira ili rizikuje nuklearnu nesreću u elektrani koju kontroliše, za koju se smatra da je odgovorna i da ju je legalno dodelila sopstvenoj organizaciji Rosatom. Štaviše, Moskva je jasno stavila do znanja da namerava da zadrži celu Zaporošku oblast, kao i druge, susedne teritorije. Baz obzira na to šta mislite o tom planu, ta okolnost čini apsurdnim ukrajinske optužbe o ruskim planovima za insceniranje incidenta - dodao je.
Ukrajina, pak, ima motiv da, ako ne namerno izazove, onda barem rizikuje incident, smatra istoričar.
Profimedia
- Kijev bi ga koristio u svrhe informativnog rata: da okrivi Moskvu, uplaši zapadne partnere Ukrajine i traži ono što režim Zelenskog uvek traži - sve veću umešanost Zapada u rat koji Ukrajina gubi. Pored toga, Ukrajina ima političare, kao i vojne i obaveštajne oficire koji su u potpunosti sposobni da smisle plan koji bi bukvalno opravdao posledice takve sabotaže sve dok se čini da ona nudi stratešku korist - smatra Amar.
On je podsetio i na sabotažu Severnog toka u septembru 2022, koja je takođe bila ekološka katastrofa.
- Ukrajina je bila u velikoj meri umešana, iako svakako ne sama, kako zapadni mejnstrim mediji sada traže od nas da verujemo, njeni političari, mediji i zapadni "prijatelji" su drsko lagali o svemu tome, i, konačno, svi su krivili Rusiju, što je apsurdno - piše on.
- Samo bi nuklearni incident opet bio mnogo gori, naravno. Nije posao IAEA, već zapadnih sponzora Ukrajine u Vašingtonu i njenih klijenata da upozore Kijev. Najverovatnije im to neće uspeti, ali u boljem svetu ovog puta bi režimu Zelenskog unapred bilo rečeno da napusti svoje sulude i sebične planove. Ovo treba da se desi ne iza zatvorenih vrata, već javno, i mora doći sa kredibilnim pretnjama, ne protiv Moskve već Kijeva. Jer nikome se ne može dozvoliti da se igra nuklearnom vatrom - dodaje.
Opasnost i u Kursku
Poslednjih dana zakomplikovala se i situacija oko Kurske nuklearne elektrane. Ostaci i fragmenti oborenih projektila pronađeni su na njenom kompleksu, uključujući i u području za preradu radioaktivnog otpada. Pokvarena je i trafostanica, a grad Kurčatov, najbliži elektrani, ostao je bez struje.
Tanjug/Russian Defense Ministry Press Service photo via AP
Ruski državni koncern za atomsku energiju Rosatom upozorio je u subotu da "u ovom trenutku i dalje postoji realna opasnost od udara i provokacija ukrajinske vojske u nuklearnoj elektrani".
Ruski dnevnik Komersant razgovarao je sa Valentinom Gibalovim, nezavisnim nuklearnim stručnjakom koji je specijalizovan za opremu za dozimetriju, o različitim scenarijima za postrojenja.
- Drugi put u istoriji rizikujemo da vidimo veliku nuklearku u ratnoj zoni. Kursk ima četiri bloka sa reaktorima RBMK-1000, a u izgradnji su još dva bloka sa reaktorima VVER-TOI. Glavna razlika između RBMK i VVER-1000 je odsustvo kontejnera, u prvom - debele, armirano-betonske ljuske dizajnirane da zadrži paru unutar reaktorske komore u slučaju pada pritiska. RBMK nemaju takvu strukturu. Ovo povećava ranjivost nuklearke sa ovakvim tipom reaktora na slučajne ili neslučajne udare granata, projektila, bombi i slično, što može dovesti do radijacionog incidenta sa ispuštanjem radioaktivnih materija. Međutim, treba imati u vidu da je čak i "nezaštićeni" RBMK masivna industrijska struktura velikih razmera, odnosno da bi najteže vrste naoružanja morale biti upotrebljene da se nuklearno postrojenje ošteti radijacionon mesrećom. Štaviše, za razliku od nuklearne elektrane Zaporožje, nuklearna elektrana Kursk verovatno će biti pokrivena moćnim sistemom protivvazdušne odbrane, što ovaj scenario generalno čini malo verovatnim - kaže Gibalov.
Profimedia
- Treba napomenuti da je nuklearna elektrana ogroman industrijski objekat i sve što je opasno sa stanovišta radijacije (reaktor, bazeni istrošenog goriva, čvrsti radioaktivni otpad i skladišta tečnog radioaktivnog otpada) zauzima mali deo njene površine, manje od 5 odsto. U slučaju slučajnih udara municijom, malo je verovatno da će šteta čak i dovesti do gašenja fabrike, mada je, ako se situacija produži, verovatno da će se, radi smanjenja rizika, doneti odluka o gašenju jedinice za hlađenje reaktora. Udar u halu turbina ili transformatore, naravno, doveo bi do nesreće izazvane ljudskom rukom, moguće ozbiljne, ali se to ne bi završilo oslobađanjem radijacije jer je nuklearka Kursk uglavnom projektovana sa stepenastom zaštitom reaktora od pregrevanja, što omogućava izbegavanje oštećenja drugih sistema, čak i onih koji su važni za tekući život postrojenja - dodao je.
On je podvukao i da je nemoguće da se dođe do cenarija kakav se desio u slučaju Černobilja.
- To je nemoguće. Osnovni uzrok nesreće u bloku 4 nuklearne elektrane u Černobilju bile su greške u dizajnu RBMK-1000, što je dovelo do brzog oslobađanja nuklearne energije ekvivalentne stotinama tona TNT-a. Ove greške u dizajnu su ispravljene kasnih 1980-ih i ranih 1990-ih. Reaktori su u velikoj meri unapređeni. Sada je nemoguće ponoviti istu eksploziju na postojećim RBMK bilo kakvim spoljnim ili unutrašnjim uticajem. Čak i ako pretpostavimo prilično malo verovatan scenario vojnog napada velikih razmera koji bi doveo do otvaranja reaktora – razmere radijacije biće znatno manje nego u slučaju nesreće u Černobilju - zaključio je Gibalov.
Bonus video
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari