
Sumnjali su i na vanzemaljce! Okean je izbacio desetine stopala, strahovali su od serijskog ubice! Misterija je konačno rešena
Na kanadskim plažama u kratkom vremenskom periodu pronađeno je nekoliko ljudskih stopala sa cipelama.

Na kanadskim plažama u kratkom vremenskom periodu pronađeno je nekoliko ljudskih stopala sa cipelama. Nauka, a ne policijska istraga, na kraju je rešila misteriju.
U avgustu 2007. 12-godišnja devojčica primetila je plavo-belu patiku na plaži ostrva Džedaja u kanadskoj provinciji Britanska Kolumbija. U njemu je videla čarapu i ljudsko stopalo.
Šest dana kasnije na obližnjem ostrvu Gabriola, par iz Vankuvera naišao je na nogu - takođe u patikama - dok je šetao uz more. Nisu pripadali istoj osobi jer su obe bile desne noge.
Policija je bila zapanjena. „Pronaći dve stope za tako kratko vreme je sumnjivo“, rekao je Gari Koks iz Kraljevske kanadske konjičke policije. „Šansa da nađete jednu nogu je milion prema jedan, ali pronaći dve je suludo“, rekao je.
„Epidemija“ stopala na kanadskim plažama
Već sledeće godine na obližnjim kanadskim plažama pojavilo se još pet stopa. Nije trebalo dugo da počnu spekulacije, a javnost je takođe bila u strahu: vreba li serijski ubica koji se okomio na ljude?
Tokom narednih 12 godina, 15 stopa je pronađeno na obali oblasti oko ostrva Vankuver gde se prostire takozvano Sališ more, piše National Geographic.
Još šest stopa pojavilo se u Pjudžet Saundu, koji se nalazi na drugoj strani američke granice u južnom delu tog mora. Sva stopala su bila u patikama, osim jedne koja je pronađena u planinarskoj obući.
Ljudi su dolazili u policiju sa različitim teorijama o tome kako su noge dospele do obale.
Dok su jedni krivili serijskog ubicu, drugi su verovali da su kontejneri sa migrantima potonuli na dno mora, treći su krivili vanzemaljce. Ali, odgovore na pitanja zašto su stopala, a ne celo telo, isplivala i zašto su pronađena baš na ovom delu obale Britanske Kolumbije, na kraju je dala nauka, a ne krivična istraga - nijedno od pronađenih stopala nije namerno „odsečeno” od ostatka tela, priroda se već pobrinula za to. Međutim, da bi se došlo do objašnjenja, potrebno je razumeti kako se leševi ponašaju u vodi.
Šta se dešava sa lešom u vodi?
Kada je mrtvo telo u vodi, ono će plutati ili potonuti. Ako pluta, nosiće ga vetrovi i struje i moguće je da će završiti na obali. U slučaju potapanja, leš može ostati na mestu ili može biti odnesen u drugom pravcu dubljim strujama. Telo koje lebdi i koje je izloženo vazduhu razlaže se drugačije od onog koje tone, zbog čega je sudbina pojedinih delova tela u ovim slučajevima drugačija.
Iako se prvobitno smatralo da će utopljeni leš potonuti ako su mu pluća puna vode, a plutati ako su ispunjena vazduhom, u stvarnosti to nije baš tako jednostavno.
ER Donoghue iz Instituta za patologiju oružanih snaga se osvrnuo na to u članku „Plutanje ljudskog tela: studija 98 muškaraca“ gde je, testirajući zdrave marince, zaključio da će leševi tonuti, a ne plutati, i da će utopljenici najverovatnije tonuti. Čak i malo dodatne težine na lešu, kao što je teža odeća ili voda u plućima, dovoljna je da telo potone.
U nekim slučajevima, telo može da se naduva i ispliva na površinu, ali to nije pravilo, kaže istražitelj iz kancelarije mrtvozornika Jazedžijan. Važno je naglasiti da hladnoća sprečava raspadanje u dubini, a veći pritisak vode u dubini sprečava širenje gasova i smanjuje mogućnost plutanja tela.
A postoje i drugi procesi koji tkiva potonulog tela pretvaraju u "masnicu", "vrstu tkiva nalik voštanom sapunu" koje može da preživi godinama, čak i vekovima u sličnim uslovima, objašnjava Jazedžijan. More je bilo prekriveno adipocerom, što sugeriše da su leševi potonuli i bili pod vodom dok su se raspadali. Ali zašto su ostali delovi tela ostali na dnu, a samo stopala su lebdela?
Naučnici su uglavnom proučavali proces razlaganja ljudskog leša na kopnu, sve dok forenzičarka Gejl Anderson nije odlučila da sprovede praktična istraživanja u leto 2007. koristeći leševe svinja zbog njihove biološke sličnosti sa ljudima.
Zašto su noge isplivale, a ne celi leševi?
Eksperiment je izvela u moru Sališ, nedaleko od mesta gde je nekoliko meseci kasnije pronađeno još jedno stopalo. Svinja je potonula na dno gde su njen trup pojele morske životinje kao što su škampi, jastozi i rakovi. Ispostavilo se da će jesti mekša tkiva i izbegavati kosti i druge tvrde delove tela. Za razliku od okruglih zglobova koji povezuju kosti nogu sa kukovima, gležnjevi su uglavnom napravljeni od mekih delova poput ligamenata i drugog vezivnog tkiva. Zbog toga se veruje da će morske životinje žvakati leš i da će mu se stopala vrlo brzo odvojiti od ostatka tela.
Jezedžijan pretpostavlja da su sva stopala pronađena oko Sališovog mora prirodnim procesima odvojena od ostatka tela, odnosno da nisu nasilno odsečena.
Odgovor na pitanje zašto su stopala u patikama plutala leži u načinu proizvodnje ove vrste obuće u poslednjih deset godina. Mnoge patike imaju delove ispunjene vazduhom, a tada su pene koje se koriste u đonu postale još lakše i prozračnije.
Misterija plutajućih stopala u cipelama je rešena, ali ostaje pitanje zašto je toliko pronađeno na obali Sališ mora.
Kompjuterska simulacija Parkera Mekridija, profesora okeanografije na Vašingtonskom univerzitetu u Sijetlu, otkrila je koje su karakteristike ovog mora tome doprinele.
Profimedia
Prvo, postoji neobično veliko i složeno vodeno telo koje deluje kao zamka. Kad nešto završi u vodi tog mora, tu ostaje i ne otpliva na druga mesta. Tamo preovlađuju zapadni vetrovi koji donose stvari iz okeana, a ne „guraju“ ih dalje.
Na kraju krajeva, uobičajeno je da ljudi nose patike na plažama na severozapadu Pacifika jer mnogi odlučuju da tamo pešače, a stene su klizave. Sve to, zajedno sa hladnom dubokom vodom i velikom populacijom „čistača mora“ (rakova, škampi, jastoga), čini Sališ „magnetom“ za ljudska stopala.
Koristeći DNK analizu, istražitelji su uspeli da identifikuju sedam nestalih osoba čija su stopala pronađena u tom području. Za većinom njih se tragalo godinu dana ili više. Jedina noga koja je 2011. pronađena u planinarskoj obući pripadala je osobi za kojom se tragalo od 1985. godine.
Mrtvozornici u Britanskoj Kolumbiji nisu utvrdili da je nijedan slučaj ubistvo. Veruje se da je smrt ljudi čija su stopala pronađena posledica nesreće ili samoubistva. Za jednog mladića, međutim, nisu uspeli da dokažu da li je reč o ubistvu ili je sam presudio.
Bonus video:
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari