
"Nije bilo oka što nije zasuzilo": Uzbudljivo svedočanstvo jedne Beograđanke o oslobođenju 1918.
Oslobođenje!!! Danas nam je osvanuo sa jednim praskom strašnim. U 6 sati ujutru Austrijanci su digli pontonski most... Svi smo skočili misleći da je most al

Pisano svedočanstvo o danu kada je Beograd oslobođen u Prvom svetskom ratu, pre tačno 102. godine, ostavila je i Beograđanka Natalija Aranđelović, supruga Nikole J. Aranđelovića, srpskog oficira. Emocije koje su je prepravile tog dana, zapisala je na stranicama svog dnevnika – radost, sreća, tuga sve se tada preplitalo.
Evo koje su reči iz njenog dnevnika ostavile autentičnu sliku osećanja Beograđana u trenutku kada su dočekali slobodu, posle tri godine okupacije:
– Oslobođenje!!! Danas nam je osvanuo sa jednim praskom strašnim. U 6 sati ujutru Austrijanci su digli pontonski most… Svi smo skočili misleći da je most ali on je još prkoseći stajao i gordo govorio, ne ne još sam ja ovde, vaši neće još doći! Naravno da smo ustali odmah svi i otišli u toplu kujnu – Još juče sam dala zaklati dve koke, i sreća te sam ih spremila i metnula na podvarak. Oko devet sati ja sam čula neko puškaranje, koje mi je palo u oči – i u tom čujemo da su Srbi kod Topčiderskog đerma. Docnije dođe Cale i reče evo su na Terazije – Na vrat na nos obukosmo decu i izađosmo. I zaista, za tren oka, sve su kuće bile okićene sa raznim zastavama – od najvećeg do najmanjeg imalo je cveće! Dragan je imao zastavu američku, Migod srpsku, Joca Francusku, Anđa talijansku i Nada englesku. Svaki se za decom okrenuo, ‘petoro dece pet saveznika’. Odosmo kod Ruže na balkon; svet se za čas iskupio. Tako su jedan po dva izlazila naša vojnika, te su ih kitili, vencima, peškirima, cvećem, iznosili vina, ljubili ih – Radost je bila neizmerna, nije bilo oka, što nije zasuzilo – neko od radosti a neko što neće svoga milog videti! Jeste strašno nevideti ga nikad više!
На данашњи дан, пре тачно 102 годинe, Београђанка Наталија Аранђеловић је записала у свој дневник: ''Ослобођење,!!! Данас нам је освануо са једним праском страшним. У 6 сати ујутру Аустријанци су дигли понтонски мост… pic.twitter.com/1Q7MNYp6uO
— Istorijski arhiv Beograda (@IA_Beograda) November 1, 2020
Ko je bila Natalija Aranđelović
Natalija (1884–1951) je rođena u porodici Bajalović, od majke Marije i oca Ljubomira, pešadijskog pukovnika i ađutanta kralja Milana Obrenovića. Njen muž Nikola Aranđelović (1876-1963), na početku Prvog svetskog rata bio je potpukovnik, komandir telegrafskog odeljenja treće armije, od 1916. pomoćnik šefa telegrafa u Vrhovnoj komandi, a posle rata redovni profesor na Vojnoj akademiji. Imali su petoro dece: Predraga, Miodraga, Jovana, Anđeliju i Nadeždu.
Natalijin muž i braća Dragoljub, Dimitrije i Momčilo su se, nakon sloma Srbije 1915. sa vojskom povukli preko Albanije na Krf, a Natalija se sa decom, majkom i sestrom Radojkom našla u privremenom izbeglištvu u Ćupriji sve do 1916. kada prelaze za Beograd.
Tokom tih godina Velikog rata vodila je dnevnik, na 400 strana, kao uvid u svakodnevni život žena i dece u okupiranoj Srbiji, govoreći o dečjim bolestima, selidbama, odlascima u školu, crkvu, na pijacu.
Neposredno nakon njene smrti, Istorijski arhiv Beograda 1959. otkupio je dnevnik od Natalijinog muža.
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari