
"Zlatni papagaj" doneo Trst u Beograd: Kako je izgledao prvi kafić u kome se kafa ispijala na italijanski način
Popularnost Papagaja opisala je i grupa Električni orgazam kroz legendarnu pesmu novog talasa

U blizini Ruzveltove ulice, nadomak Novog groblja, nekada se nalazilo utočište za muževe koji su bežali iz kuća – prvi bife “Promaja”, otvoren 1932. godine.
Ovaj bife, koji je bio stacioniran na uglu Grobljanske i Ulice Svetog Nikole, bio je preteča današnjih kafića, a spekuliše se da je bio toliko mali da je mogao da primi samo jednog gosta.
Tek septembra 1979. godine prestonica bivše SFRJ dobila je svoj prvi kafić, a do tada u Beogradu su postojali samo ekspres i “mlečni” restorani i kafane, gde se služio vinjak i mala kisela, kao i domaća, odnosno “turska” kafa.
“Papagaja” opisao Električni orgazam
Kada je u beogradskoj ulici Vuka Karadžića otvoren “Zlatni papagaj” u Sarajevu, pa čak i Mostaru, radilo je već više od 20 sličnih kafeterija.
Popularnost “Papagaja” opisala je i grupa “Električni orgazam” kroz pesmu istog imena, a posle njegovog nastanka, kafići su postali trend koji se Beogradom širio velikom brzinom.
Priča se da je Srđan Gojković Gile sa svojim društvom prolazio pored tog kafića, video nekoliko pankera koji su se ispred kafića potukli sa šminkerima i tada je nastao njegov veliki hit “Zlatni papagaj”, u kom je on opisao snobove kojima su tate i mame plaćale račune i koji su svake večeri dolazili u pomenuti kafić da budu viđeni.
I dok su ispred bili parkirani skupi automobili i motori bogate dece komunizma, Gile je u ovom kafiću snimio i spot za istoimenu pesmu, u kome šminkera za šankom glumi niko drugi do Vlada Divljan iz “Idola”.
Lokal je doneo Trst u Beograd
Prvi vlasnik “Zlatnog papagaja” bio je Nebojša Spasić Biba, koji je posle dve uspešne godine napustio zemlju i otišao u Beč, gde je postao uspešan građevinski preduzimač.
Lokal je 1981. kupio profesor Đura Kojić koji ga je držao otvorenog do 2004, a onda je lokal promenio svoju namenu.
Pročitajte još
Po mišljenju mnogih, “Papagaj” je doneo Trst u Beograd. Bila je to filozofija italijanskih života u kome su kafei dominirali već decenijama, gde se stojeći uz šank ispijala drugačija kafa, famozni espreso, u lokalu od jedva 30 kvadrata u kome se samo započinjao dan ili pravila kraća pauza na poslu.
To je bilo mesto gde su se viđale lepe devojke, sportisti, glumci, srednjoškolci, diplomate, studenti, a tokom celog dana i novinari Tanjuga, ali i drugih medija…
Već naredne, 1980. godine, otvoren je i drugi beogradski kafić – “Arkade” u Jovanovoj ulici, na Dorćolu, a zatim i “Crni petao”, “Galerija”, “Freska”, “Trozubac”, KP, “Košava”, “Cvetić”, “Klub 54”, “Nana”…
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari