
Jedan kafedžija preduhitrio je dorćolsku termoelektranu: Kada je u Beogradu zasijala prva sijalica? (FOTO)
Na mestu današnjeg Muzeja nauke i tehnike počela je s radom prva javna električna centrala u Srbiji

Čelni ljudi Beograda su u poslednjim decenijama 19. veka, po uzoru na velike svetske gradove, počeli da razmišljaju o uvođenju električne javne rasvete na prestoničkim ulicama, a reporteri 24sedam porazgovarali su sa kustoskinjom Muzeja nauke i tehnike Zoricom Civrić Flores, koja nam je dočarala kako su izgledali počeci uvođenja struje u prestonici.
Na mestu današnjeg muzeja počela je s radom prva javna električna centrala u Srbiji, čime je Beograd stao rame uz rame sa najvećim svetskim metropolama.
24sedam/Katarina Mihajlović
- Prvobitna namera bila je samo osvetljenje grada, ali oni koji su odlučivali o tome znali su da je zapravo osvetljenje samo put kojim električna energija treba da uđe u široku upotrebu. U to vreme nije bilo dovoljno zahteva za primenu električne energije u industriji, pa je zbog toga prva električna centrala na Dorćolu proizvodila jednosmernu struju, koja je bila po tipu termocentrala - objašnjava za 24sedam naša sagovornica.
24sedam/Katarina Mihajlović
Naime, presudnim zalaganjem prof. Đorđa Stanojevića, beogradska opština je decembra 1890. godine donela odluku da se za osvetljenje grada uvede električni sistem.
- Poziv za podnošenje ponuda za električno osvetljenje objavljen je u "Beogradskim opštinskim novinama" početkom februara 1891. Opština je u načelu usvojila ponudu "Periklesa Cikosa" iz Milana i do avgusta iste godine potpisan je ugovor o koncesiji. Te godine je isti ponuđač dobio koncesiju i za građenje i eksploataciju tramvaja u Beogradu, koji su imali pogon na jednosmernu struju - kaže Zorica Civrić Flores.
24sedam/Katarina Mihajlović
Pogledaj galeriju
24sedam/Katarina Mihajlović
Pogledaj galeriju
24sedam/Katarina Mihajlović
Pogledaj galeriju
24sedam/Katarina Mihajlović
Pogledaj galeriju
24sedam/Katarina Mihajlović
Pogledaj galeriju
24sedam/Katarina Mihajlović
Pogledaj galeriju
24sedam/Katarina Mihajlović
Pogledaj galeriju
24sedam/Katarina Mihajlović
Pogledaj galeriju
Da bi se ugovori realizovali formirano je Srpsko-francusko društvo, kome je 1891. ustupljena koncesija i za osvetljenje i za varoške železnice.
- Radovi na gradnji električne centrale počeli su 1891. kopanjem bunara za vodu i temelja za dimnjak. Društvo je januara 1892. zaključilo pogodbu sa Edisonovim kontinentalnim društvom iz Pariza (Compagnie continentale Edison) "za izradu i nameštanje celokupnog električnog pribora za beogradsku centralu" - objašnjava naša sagovornica.
Beograd konačno dobija električno osvetljenje
Beograd je dobio električno osvetljenje u proleće 1893, a ugovoreni radovi su u potpunosti završeni do kraja januara 1894, kada je nastupila obaveza opštine da koristi i plaća električno osvetljenje.
- U to vreme u svim većim svetskim gradovima uglavnom nisu bile osvetljene sve ulice, već samo one centralne. Takva je situacija bila i u Beogradu, a proces uvođenja električne energije u sve delove grada tekao je postepeno - ističe Zorica Civrić Flores za 24sedam.
24sedam/Katarina Mihajlović
Kako je ona objasnila, u Beogradu je prvobitno bio osvetljen današnji uži centar grada, oivičen Takovskom ulicom, Kalemegdanom, pa sve do Slavije.
- Ukupno je bilo osvetljeno 62 kilometra ulica. U centralim ulicama bile su postavljene lučne lampe, a u sporednim lampe sa inkadescentnim sijalicama. Lučne lampe su osvetljavale veću površinu, te su one iz tog razloga postavljene u prometnijim ulicama. Kako se grad širio i razvijao, broj sijalica i lampi je rastao - navodi naša sagovornica.
Jedna sijalica je gorela pre rada termoelektrane
Do uvođenja organizovane električne javne rasvete, u Beogradu su bile postavljene dve lučne lampe koje su snabdevane električnom energijom iz individualnih izvora.
- Postoji naznaka da je pre nego što je termoelektrana na Dorćolu počela sa radom, sigurno upaljena jedna sijalica u Beogradu. Na mestu gde se doskoro nalazila zgrada Elektrodistribucije, u Masarikovoj ulici, postojala je kafana koju je držao jedan preduzimljivi kafedžija. On je osvetlio kafanulučnom lampom - rekla je Zorica Civrić Flores.
Kako kaže naša sagovornica, vlasnik kafane je sijalicu napajao pomoću generator koji je napajala lokomobila.
- Tačna godina se ne zna, ali u mnogim izvorima se pojavljuje 1880. Međutim, ta godina nije pouzdana. Takođe, zabeležena je još jedna primena električnog osvetljenja 1882. u Narodnom pozorištu, ali to je bilo za jednokratni događaj - dodaje ona.
Druga elektrana otvorena tek 1925. godine
24sedam/Katarina Mihajlović
Pogledaj galeriju
24sedam/Katarina Mihajlović
Pogledaj galeriju
24sedam/Katarina Mihajlović
Pogledaj galeriju
24sedam/Katarina Mihajlović
Pogledaj galeriju
24sedam/Katarina Mihajlović
Pogledaj galeriju
24sedam/Katarina Mihajlović
Pogledaj galeriju
Druga, električna centrala u Makišu, koja je bila u privatnom vlasništvu, počela je sa radom 1925. i služila je prevashodno za napajanje Savskog vodovoda, ali i pojedinih područja Beograda koja gravitiraju Makišu.
Zorica Civrić Flores kaže da je termoelektrana na Dorćolu do 1933. napajala beogradsku električnu mrežu.
- Kada je 27. novembra 1932. počela sa radom TE "Snaga i svetlost", proizvodnja dorćolske elektrane je smanjena, sve do 14. maja 1933, kada je konačno prestala sa radom. Tada je TE "Snaga i svetlost" preuzela napajanje celokupne beogradske električne mreže - objašnjava naša sagovornica.
24sedam/Katarina Mihajlović
Prema njenim rečima, prva, dorćolska elektrana je 1946. potpuno ispražnjena od opreme, a oprema iz ložionice (mašine i kotlovi) instalirana je u termocentrali u Malom Kostolcu.
- Po oslobođenju Beograda 1945. konstituisano je novo gradsko preduzeće, Beogradsko elektro-saobraćajno preduzeće, u čijem su sastavu električne centrale u Beogradu, gradska distributivna mreža, osvetljenje, tramvajski i autobuski saobraćaj. Ovo preduzeće ulazi 1946. u sastav novog republičkog preduzeća - Električno preduzeće Srbije (EPS), sa ostalim preduzećima u delatnosti proizvodnje, prenosa i distribucije električne energije - kaže naša sagovornica.
Zgrada centrale je 1946. prvi put promenila namenu, ističe ona.
- Iste godine nekadašnja kotlarnica (ili ložionica) adaptirana je za potrebe EPS-a. Služila je za smeštaj magacina, radionica, garaže i drugih službi ovog preduzeća koje je kratko postojalo, potom GEP-a i Elektrodistribucije Beograd. Zgrada je ponovo promenila namenu 1999, kada je data na korišćenje Muzeju elektroprivrede, koji je tada postojao kao samostalno odeljenje Muzeja nauke i tehnike - zaključila je Zorica Civrić Flores.
Od 2005. godine zgradu koristi Muzej nauke i tehnike koji, kao jedno od odeljenja, ima i Odeljenje elektroprivrede.
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari