
Tamo je srpskoj vojsci poslednji bio put: Nema mesta na svetu odakle ćete kući otići ponosniji zato što ste iz Srbije! (FOTO)
Ne postoji spomenik vojnicima koji je i kosturnica i mauzolej i svetinja, kao onaj našim junacima na ostrvu Vido

Malo je mesta na svetu, a možda je ovo i jedino, na kome pripadnik jednog naroda može osetiti i tugu i ponos istovremeno, upravo jer je iz tog naroda.
Tugu zbog smrti hiljade vojnika i heroja, predaka tog naroda, a ponos baš zbog toga što je potomak svih tih heroja njegovog naroda.
Malo je mesta, a možda ih i nema, gde će srce podjednako tući u ritmu borbenog i posmrtnog marša istovremeno. Gde će reči o herojima, pred očima stvarati slike beskrajnih kolona mladića i njihovih očeva, koji uporno koračaju kroz vrleti i sneg, da bi utrli put slobodi svoje otadžbine.
I sigurno nema mesta gde će se srce brže stegnuti, a suza lakše poteći na prvi stih pesme "Tamo daleko". Iste one koju su pevali srpski vojnici koji su čekali na grčkom Krfu, u tuđini, da se vrate voljenoj domovini.

Nema mesta na svetu koje može biti veći podsetnik jednom narodu i lepši prikaz svima drugima, koliko je on dostojanstven, častan i velik.
Nema mesta na svetu kao što je ostrvo Vido.
Niti spomenika vojnicima koji je i kosturnica i mauzolej i svetinja!
Kao što je onaj našim junacima na ostrvu Vidu.
Galebovi
Jer kao što reče kustos Srpske kuće u Krfu Ljubomir Saramandić, dolazak na Vido nije poseta ostrvu i mauzoleju, već hodočašće.
A baš kao na hodočašću, već prvi korak u malenoj luci na ostrvu budi neku čudnu smirenost dok tišinu prekidaju talasi i po koji krik galeba.
24sedam/Radovan Marković
Čudno je, ali kada smo kretali sa Krfa galebova nije bilo u njegovim velikim lukama. Prvi krici mogli su se začuti tek kad zakoračismo na Vido.
I kako smo se približavali spomeniku srpskim herojima, tako se njihov krik povećavao. A većina je stajala duž staze, gledala nas i povremeno se oglašavala.
Kao da su hteli da pozdrave prvu grupu srpskih turista koja je ove godine posetila ovo uzvišeno mesto.
A onda se začuo glas Ljubomira Saramandića, kustosa Srpske kuće i čoveka koji više od 20 godina priča priču o najvećoj golgoti srpske vojske ikada ali i veličini srpskog vojnika.
24sedam/Radovan Marković
O tome kako je 100.000 Krfljana dočekalo 150.000 srpskih junaka, a da su oni bili toliko disciplinovani i dostojanstveni da domaćinu "ni grana masline nije polomljena", a kamoli neka veća šteta učinjena.
O tome kako je na ostrvu Vido bila bolnica za naše ratnike i kako su, iscrpljeni nakon teškog i napornog puta i golgote preko Albanije, masovno umirali nemogavši da se oporave.
24sedam/Radovan Marković
A kada je na obalama Vida nestalo mesta za njihove grobove, tela su morala biti odneta i položena u more - Plavu grobnicu. A čamci su kretali baš iz jedne uvalice, tik ispod spomenika pred kojim smo stajali.
A galebovi? Galebovi su u trenutku zaćutali! I nisu se više čuli do kraja ove priče.
Suze
A mi? Mi smo ćutke slušali, mnogi bi uzdahnuli duboko dok je vešti govornik slikao rečima događaje iz 1916., a misli su se rojile kao leptirice na noćnom svetlu.
Recitovanje stihova "Plave grobnice" pesnika Milutina Bojića, koji je i sam proživeo golgotu sa vojnicima, bili su samo uvertira za "Tamo daleko", čini se tako, himnom svih onih koji negde čeznu za svojom otadžbinom, našom Srbijom.
24sedam/Radovan Marković
Nikada "Tamo daleko" nije zvučala tužnije. Nikada stihovi pesme nisu više mogli da probude slike preko noći odraslih dečaka, koji setno gledaju preko mora i razmišljaju o svom selu, svojoj majci, ocu, sestri, staroj kući, njivi...
Nikada snažnije niste mogli osetiti koliko je daleko Srbija i koliko nedostaje.
24sedam/Radovan Marković
I nije bilo ni čudno ni sramotno što su odrasli ljudi plakali, stojeći u ovoj skupini, tako mali pred senama velikih, a opet tako veliki pred čitavim svetom.
Jer sve što se do tada činilo tako daleko, sada je bilo tu ispred nas. Prolazilo nam je pored očiju i stezalo srce. A koliko god da ga je stezalo, toliko ga je i punilo ponosom zbog slavnih predaka koji su svojim dostojanstvom u najtežem trenu učinili da svojim kućama ponesemo večiti ponos što pripadamo ovom narodu.
Neka im je večna slava i hvala!
BONUS VIDEO
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari