aktuelno

Tamo je srpskoj vojsci poslednji bio put: Nema mesta na svetu odakle ćete kući otići ponosniji zato što ste iz Srbije! (FOTO)

10.06.2023

19:50

0

Autor: Radovan Marković

Ne postoji spomenik vojnicima koji je i kosturnica i mauzolej i svetinja, kao onaj našim junacima na ostrvu Vido

Tamo je srpskoj vojsci poslednji bio put: Nema mesta na svetu odakle ćete kući otići ponosniji zato što ste iz Srbije! (FOTO)
Mauzolej na ostrvu Vido - Copyright 24sedam/Radovan Marković

Malo je mesta na svetu, a možda je ovo i jedino, na kome pripadnik jednog naroda može osetiti i tugu i ponos istovremeno, upravo jer je iz tog naroda.

Tugu zbog smrti hiljade vojnika i heroja, predaka tog naroda, a ponos baš zbog toga što je potomak svih tih heroja njegovog naroda.

Malo je mesta, a možda ih i nema, gde će srce podjednako tući u ritmu borbenog i posmrtnog marša istovremeno. Gde će reči o herojima, pred očima stvarati slike beskrajnih kolona mladića i njihovih očeva, koji uporno koračaju kroz vrleti i sneg, da bi utrli put slobodi svoje otadžbine.

I sigurno nema mesta gde će se srce brže stegnuti, a suza lakše poteći na prvi stih pesme "Tamo daleko". Iste one koju su pevali srpski vojnici koji su čekali na grčkom Krfu, u tuđini, da se vrate voljenoj domovini.

Tamo je srpskoj vojsci poslednji bio put: Nema mesta na svetu odakle ćete kući otići ponosniji zato što ste iz Srbije! (FOTO)24sedam/Radovan Marković
Ploča na početku puta ka mauzoleju srpskim vojnicima

Nema mesta na svetu koje može biti veći podsetnik jednom narodu i lepši prikaz svima drugima, koliko je on dostojanstven, častan i velik. 

Nema mesta na svetu kao što je ostrvo Vido.

Niti spomenika vojnicima koji je i kosturnica i mauzolej i svetinja! 

Kao što je onaj našim junacima na ostrvu Vidu.

Galebovi

Jer kao što reče kustos Srpske kuće u Krfu Ljubomir Saramandić, dolazak na Vido nije poseta ostrvu i mauzoleju, već hodočašće.

A baš kao na hodočašću, već prvi korak u malenoj luci na ostrvu budi neku čudnu smirenost dok tišinu prekidaju talasi i po koji krik galeba.

Tamo je srpskoj vojsci poslednji bio put: Nema mesta na svetu odakle ćete kući otići ponosniji zato što ste iz Srbije! (FOTO)24sedam/Radovan Marković
Mauzolej srpskim vojnicima na Vidu

Čudno je, ali kada smo kretali sa Krfa galebova nije bilo u njegovim velikim lukama. Prvi krici mogli su se začuti tek kad zakoračismo na Vido. 

I kako smo se približavali spomeniku srpskim herojima, tako se njihov krik povećavao. A većina je stajala duž staze, gledala nas i povremeno se oglašavala. 

Kao da su hteli da pozdrave prvu grupu srpskih turista koja je ove godine posetila ovo uzvišeno mesto.

A onda se začuo glas Ljubomira Saramandića, kustosa Srpske kuće i čoveka koji više od 20 godina priča priču o najvećoj golgoti srpske vojske ikada ali i veličini srpskog vojnika. 

Tamo je srpskoj vojsci poslednji bio put: Nema mesta na svetu odakle ćete kući otići ponosniji zato što ste iz Srbije! (FOTO)24sedam/Radovan Marković
Ploče sa nazivima sahranjenih junaka u mauzoleju

O tome kako je 100.000 Krfljana dočekalo 150.000 srpskih junaka, a da su oni bili toliko disciplinovani i dostojanstveni da domaćinu "ni grana masline nije polomljena", a kamoli neka veća šteta učinjena.

O tome kako je na ostrvu Vido bila bolnica za naše ratnike i kako su, iscrpljeni nakon teškog i napornog puta i golgote preko Albanije, masovno umirali nemogavši da se oporave.

Tamo je srpskoj vojsci poslednji bio put: Nema mesta na svetu odakle ćete kući otići ponosniji zato što ste iz Srbije! (FOTO)24sedam/Radovan Marković
Ikonostas u mauzoleju sa knjigom utisaka

A kada je na obalama Vida nestalo mesta za njihove grobove, tela su morala biti odneta i položena u more - Plavu grobnicu. A čamci su kretali baš iz jedne uvalice, tik ispod spomenika pred kojim smo stajali.

A galebovi? Galebovi su u trenutku zaćutali! I nisu se više čuli do kraja ove priče.

Suze

A mi? Mi smo ćutke slušali, mnogi bi uzdahnuli duboko dok je vešti govornik slikao rečima događaje iz 1916., a misli su se rojile kao leptirice na noćnom svetlu. 

Recitovanje stihova "Plave grobnice" pesnika Milutina Bojića, koji je i sam proživeo golgotu sa vojnicima, bili su samo uvertira za "Tamo daleko", čini se tako, himnom svih onih koji negde čeznu za svojom otadžbinom, našom Srbijom.

Tamo je srpskoj vojsci poslednji bio put: Nema mesta na svetu odakle ćete kući otići ponosniji zato što ste iz Srbije! (FOTO)24sedam/Radovan Marković
Stihovi pesme Plava grobnica

Nikada "Tamo daleko" nije zvučala tužnije. Nikada stihovi pesme nisu više mogli da probude slike preko noći odraslih dečaka, koji setno gledaju preko mora i razmišljaju o svom selu, svojoj majci, ocu, sestri, staroj kući, njivi... 

Nikada snažnije niste mogli osetiti koliko je daleko Srbija i koliko nedostaje.

Tamo je srpskoj vojsci poslednji bio put: Nema mesta na svetu odakle ćete kući otići ponosniji zato što ste iz Srbije! (FOTO)24sedam/Radovan Marković
Plava grobnica - mesto odakle su polazili čamci sa mrtvim srpskim vojnicima

I nije bilo ni čudno ni sramotno što su odrasli ljudi plakali, stojeći u ovoj skupini, tako mali pred senama velikih, a opet tako veliki pred čitavim svetom. 

Jer sve što se do tada činilo tako daleko, sada je bilo tu ispred nas. Prolazilo nam je pored očiju i stezalo srce. A koliko god da ga je stezalo, toliko ga je i punilo ponosom zbog slavnih predaka koji su svojim dostojanstvom u najtežem trenu učinili da svojim kućama ponesemo večiti ponos što pripadamo ovom narodu.

Neka im je večna slava i hvala!

BONUS VIDEO

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi

Najčitanije Vesti

Ostale vesti iz rubrike