Hvala ti, Diana! Prošlo je 45 godina od smrti Austrijanke koja je spasila hiljade srpske dece iz ustaških logora

Austrijanka Diana Budisavljević, rođena Obekser, tokom II svetskog rata spasila je hiljade uglavnom srpske dece iz ustaških logora, a preminula je na današnji dan 1978. godine.

Budisavljevićeva je uspela da udomi decu sa Korduna i Kozare. Procenjuje se da je tokom rata iz raznih ustaških logora izvučeno između 12.623 i 15.336 mališana.

Nažalost, 3.254 dece je umrlo tokom spasavanja ili po napuštanju logora, iscrpljena zbog užasnih uslova koje su morala da trpe u logorima. Budisavljevićeva je akciju organizovala u leto 1942. godine uz pomoć veće mreže ljudi iz Zagreba čiji su životi bili ugroženi zbog toga. Ona je vodila kartoteku o deci koju je spasila, želeći da ona jednog dana budu vraćena svojim biološkim porodicama. Inače, Diana je na ideju o spasavanju dece došla kada je čula za stradanje srpskih žena i dece u ustaškom logoru Loborgrad 1941. godine.

U svom dnevniku je zapisala da je u početku postojao strah njenih saradnika zbog moguće odmazde, ali se to posle promenilo. Budisavljevićeva je bila toliko hrabra da se obraćala čak i poglavaru katoličkih Hrvata nadbiskupu Alojziju Stepincu, ali bez uspeha.
U svom dnevniku ona je zapisala da je razgovor sa Stepnicem prvi put bio negativan jer je on tvrdio da nema uticaja na ustašku vladu.

- Spreman je zauzeti se za stvar, ali unaprijed zna da ne može ništa postići... Druga audijencija kod nadbiskupa... Nadbiskup je vrlo suzdržan. Ne želi se zainteresirati. Kaže da nema nikakvog upliva na vladu. Ispričao mi je da je zbog stana jedne Židovke bio kod nekog ministra. Taj mu je obećao da će žena moći ostati u stanu, a sad ju se usprkos tome namjerava iz stana izbaciti. Kažem da sam došla tražiti da spasi jedan narod, a on mi priča o nekom stanu. Onda je počeo kritizirati Nijemce, nacizam, Hitlera, da su oni svemu krivi. Kažem mu da se njemački biskupi jako zauzimaju za svoje vjernike i suprostavljaju Hitleru. Mnogi od ovdje progonjenih su prešli na katoličku vjeru i njegova je dužnost zauzeti se za njih... Na kraju obećava da će se zauzeti. Budući da u to mnogo ne vjerujem, nazivam... kanonika Bakšića i molim za prijem. Molim da sa svoje strane utječe na nadbiskupa. Molim da se kanonici sastanu i da se svi zajedno zauzmu za progonjene s Korduna - napisala je ona.

YouTube//RTS

Ipak, zbog svoje upornosti uspela je da pronađe ljude koji su joj pomogli kao što su profesor Kamilo Bresler, tada zaposlen u Ministarstvu socijalnog staranja NDH, sestra Crvenog krsta Dragica Habazin, arhitekta Marko Vidaković, Jana Koh i zagrebačka komunistkinja Tatjana Marinić. Pominje se i da joj je tek kasnije pomogao i Stepinac, kod koga se nalazila kartoteka spasene dece.

Međutim, Budisavljevićeva je mnogo rizikovala jer je često morala da se sastaje sa ustaškim zvaničnicima.

- Dan 10. jul 1942, Stara Gradiška: Neka djeca već pre su bila predviđena za transport u Gornju Rijeku, a onda su zbog bolesti morala ostati. Umrla su djelimično tamo, a djelimično od nas preuzeta kasnije, kao i toliko tih malih mučenika, kao nepoznata, bezimena djeca. A svako je imalo majku koja je za njim gorko plakala, imalo je svoj dom, svoju odjeću, a sad je trpano golo u masovnu grobnicu. Nošeno devet mjeseci, u bolu rođeno, s oduševljenjem pozdravljeno, s ljubavlju njegovano i odgajano, a onda - Hitler treba radnike, dovedite žene, oduzmite im djecu, pustite ih da propadnu; kakva neizmjerna tuga, kakva bol (...) Prije podne je došao i Luburić. Bio je bijesan što mora da preda djecu. Kazao je da ima dovoljno katoličke djece koja u Zagrebu rastu u bijedi. Neka se za njih brinemo. Onda nam je opet prijetio, da samo o njegovoj dobroj volji zavisi hoće li nas pustiti iz logora - napisala je Budisavljevićeva u dnevniku.
 
Inače, koliko je bilo opasno sarađivati sa Dianom, govori i činjenica da je njena saradnica Tatjana Marinić nakon obilaska dece u logoru u Jaski 1942. godine bila uhapšena i zadržana u logoru.
Spasena deca su bila smeštana kako po hrvatskim porodicama, tako po objektima Katoličke crkve ili objektima nešto uslovnijim od logora.

Međutim, poglavar NDH Ante Pavelić je dozvoljavao da Zagrepčani udomljavaju logorašku decu samo pod uslovom da budu vaspitana u hrvatskom i ustaškom duhu, pa je usledilo masovno pokrštavanje. Mnoga deca nikada nisu saznala istinu o svom poreklu.

24sedam/J.N.

 

Inače, Budisavljevićeva je tokom obilaska logora dobila i tifus, ali i tri nervna sloma.
Nažalost, posle rata Ministarstvo socijalne politike je preuzelo njenu kartoteku sa imenima i slikama dece zbrinute tokom rata, što je ona teško podnela, jer nije mogla da nastavi identifikaciju nepoznate dece i spajanje sa biološkim porodicama.

Vratila se u rodni Inzbruk, a do smrti je imala posledice od obilaska velikog broja logora.

Posthumno je dobila Orden II reda u Inzbruku, kao i Zlatnu medalju za ispoljenu hrabrost i dela ličnog herojstva, povodom Dana državnosti Republike Srbije 2012. godine.

Prvi je nosilac novoustanovljenog odlikovanja Srpske pravoslavne crkve "Carica Milica" za plemenitost i humanitarni rad

U Beogradu, Kozarskoj Dubici i Gradišci dobila je ulice, a snimljen je i dokumentarni film „Dianina deca”.

BONUS VIDEO

Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi