
Legende o svetoj kraljici Jeleni: Blagoslovi i prokletstva supruge Uroša Velikog
Jelena Anžujska spominje se u različitim istorijskim izvorima, poput žitija kraljeva i arhiepiskopa srpskih, diplomatske građe, freski, ikona i narodnih legendi

Narodna predanja o svetoj kraljici Jeleni Anžujskoj čuvaju se kao dragoceno nasleđe naše prošlosti. Ove priče osvetljavaju lik kraljice Jelene, njene vrline, ali i čuda koja je, prema verovanjima, činila tokom svog života. Donosimo vam nekoliko zanimljivih legendi o ovoj svetiteljki.
Kraljičina borba protiv kradljivaca pčela
Jedna od najpoznatijih priča o kraljici Jeleni vezana je za njeno boravište u selu Čukovići u Donjem Ljubotinju. Kažu da je kraljica brižljivo gajila pčele, ali su joj ih jednom kradljivci ukrali. Kada je ujutru ustala i shvatila šta se dogodilo, počela je da traži tragove lupeža. S mesta gde je stanovala, imala je pogled na Skadarsko jezero i primetila je jednu lađu koja se približavala Vranjini. Prepoznala je kradljivce i rekla: „Ah, to su Vranjinaši, niko bez njih nije pčele pokrao; ako su to lupeži, da Bog da se sad skamenili!” Kradljivci su se, prema predanju, skamenili zajedno sa lađom, te je od njih postao Osredak, koji i danas strči iz vode.
Prokletstvo jezera Velje oko
U Crmnici se prepričava legenda kako je kraljica Jelena proklela jezero Velje oko, zabranivši lov na ribe zbog nepravde koju su joj učinili Gluhodoljani i Sotonići. Oni su pokušali da je nagovore da skine prokletstvo, prateći je do Zubaca. Kada su se približili, kraljica je pozvala Zupčane u pomoć. Odazvala se samo jedna žena, a kraljica je izrekla blagoslov: „Aj da Bog da se u Zupcima vazda žene odazivale.” Od tada, kažu da se uvek žene odazivaju kada neko zove domaćinstvo.
Čuda u Zupcima i Baru
Kraljica Jelena je, prema predanju, blagoslovila Barane da svakome pruže pomoć i zaštitu. Kada su je Sotonići i Gluhodoljani ponovo pratili do Bara, Barani su je odbranili, a ona ih je blagoslovila. Ovaj blagoslov, veruje se, traje do danas.

Gradnja manastira i ribnjaka
Na brdu Gracu iznad Zubaca, kraljica Jelena je podigla gradić i jezerce Ribnjak, gde je puštala ribu. Tu je takođe podigla manastir posvećen Svetom Jovanu Krstitelju, gde je, prema priči, provela nekoliko godina pre nego što se zamonašila u Skadru. Iz manastira je kraljica nastavila svoj put ka Elbasanu, gde je, kažu, provela poslednje dane svog života.
Legenda o Bijelom kamenu
Jedna od legendi kaže da je kraljica Jelena, ljuta na ribare koji joj nisu dali biranu ribu, skotrljala ogromni kamen niz brdo Sađavac, proklinjući ribare: „Kad se ovaj kamen vratio na brdo, onda se oni ribari usrećili!” Taj kamen, poznat kao Bijeli kam, i danas stoji kao svedok ove priče.
Foto: Wikipedia/Public domain
Opasna večera kosaca
Priča se da su kraljičini kosci jednom zakasnili sa ručkom i zaklali najbolju bivolicu. Kraljica se naljutila, proklela kosce i otišla. Oni su se ubrzo posvađali i isekli kosama, tako da ni jedan nije preživeo. Nakon ovog događaja, kraljica je napustila ovo mesto i otišla u manastir Jelenak u Bjelopavlićima.
Život kraljice
Jelena Anžujska se ističe kao značajna figura srpske srednjovekovne istorije, kako kroz svoju političku ulogu, tako i kroz svoj doprinos umetnosti i kulturi.
Pominje se u različitim istorijskim izvorima, poput žitija kraljeva i arhiepiskopa srpskih, diplomatske građe, freski, ikona i narodnih legendi. Njen život i politički uticaj detaljno su opisani u hagiografskim spisima, kao što je "Žitije kraljice Jelene" arhiepiskopa Danila II.

Jelena je imala značajnu političku ulogu tokom vladavine svog supruga, kralja Uroša, i sina Dragutina. Njeno ugarsko poreklo doprinelo je dobrim odnosima između Srbije i Ugarske, a njena diplomatska aktivnost bila je ključna za održavanje dobrih odnosa sa susednim državama i zapadnim silama.
Nakon smrti kralja Uroša, Jelena je preuzela upravu nad određenim delom srpske države, uključujući Zetu, Trebinje i Gornji Ibar. Njena politika bila je usmerena ka očuvanju jedinstva među sinovima i održavanju stabilnosti unutar zemlje.
Nakon smrti, Jelena je kanonizovana kao svetiteljka, a njen kult bio je prisutan u srpskom srednjovekovnom društvu. Njeno nasleđe ostalo je živo kroz kulturne artefakte i religiozne obrede, čineći je jednom od najznačajnijih ženskih figura u srpskoj istoriji.
BONUS VIDEO
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari