
Zašto žuto tužilaštvo ćuti? Braća Dulić - simbol korupcije i nepotizma: Kako su opljačkali Srbiju dok su bili na vlasti
Državne institucije su tada funkcionisale kao privatna firma porodice Dulić, gde su se poslovi delili isključivo podobnima, dok su stručni i pošteni ljudi bili skrajnuti

Kada se pomenu Oliver i Modest Dulić, svima koji prate političku scenu u Srbiji jasno je da se radi o dvojcu koji je godinama koristio pozicije moći za lično bogaćenje. Njihova vladavina obeležena je aferama, sumnjivim tenderima i bezočnim izvlačenjem novca iz državne kase, dok su građani Srbije ostajali praznih džepova!
Oliver Dulić, nekadašnji ministar, koji je bio politički aktivan od 1996. do 2012. godine, a u žižu interesovanja javnosti je dospeo kada je protiv njega pokrenuta istraga zbog umešanosti u slučaj postavljanja optičkih kablova firme "Nuba", bez tendera.
Državne institucije radile kao privatna firma porodice Dulić

Državne institucije su tada funkcionisale kao privatna firma porodice Dulić, gde su se poslovi delili isključivo podobnima, dok su stručni i pošteni ljudi bili skrajnuti.
Dok se Oliver 2008. godine nalazio na funkciji ministra životne sredine, sprovodio je projekte koji su se završavali u džepovima njegovih saradnika. Sumnjive firme, povezane sa njim i njegovim bliskim krugom, dobijale su unosne ugovore, dok su prava konkurencija i zakoni bili potpuno zanemareni.
Oliver Dulić, Ministar za prostorno planiranje, koristio je svoj položaj za lično bogaćenje preko firme "Dg comp. računari" d.o.o., izvlačeći milione iz državnih fondova. Od 2008. do 2010. godine, firma je zaradila 24.464.600 dinara, uglavnom od državnih organa. Iz poslovanja, Dulić je izvukao oko 1.973.000 dinara (1.170.000 dinara u 2008. i 803.000 dinara u 2009. godini).
Žoltan Međeši, koji je formalno preuzeo upravljačka prava u firmi, predstavlja ključnog svedoka u svakom potencijalnom procesu protiv Dulića. Njegova pozicija kao „menadžer prodaje“ i potpisnik spornih dokumenata čini ga izuzetno upućenim u sve poslove koje je firma sklapala s bolnicama, školama i drugim ustanovama finansiranim iz budžeta. Državne institucije čine skoro polovinu klijentele firme, dok su ostali klijenti privatne firme.
Međeši je potpisao neovereni dokument o prenosu nadležnosti, datiran na 10.07.2008. godine, koji je predstavljao samo formalni akt bez stvarnih posledica na upravljanje firmom. Od tog datuma, tvrdi da se nije sastao sa Dulićem niti zna šta se dešavalo s dokumentom. Situacija oko ovog prenosa prava bila je toliko problematična da je Dulić, shvativši da će detalji isplivati u javnost, naglo poslao Međešija u Agenciju za privredne registre na kraju radnog vremena, 3. decembra 2010. godine, da „sredi stvar“.
U normalnim okolnostima, ove radnje bi dovele do pokretanja procedura za smenu ministra zbog sukoba interesa, ali se to nije desilo. Uprkos izjavama ministra za zaštitu životne sredine i prostornog planiranja o navodno nezavisnom poslovanju firme, evidentno je da je Dulić direktno koristio svoje resurse i položaj da obezbedi poslove za svoju firmu, čime je kršio zakone i etičke norme.
Afera "Nuba"
Godine 2009. Oliver se teretio da je zlupotrebio službeni položaj prilikom izdavanja dozvola za rad preduzeću "Nuba invest".
Savet za borbu protiv korupcije uputio je tadašnjem premijeru Mirku Cvetkoviću izveštaj, u kojem se opisuje „…niz propusta u postavljanju kablova duž magistralnih i regionalnih puteva“, te da „…analizom dokumentacije u koju je Savet imao uvid uočene su brojne nepravilnosti, a ključne se odnose na netransparentnost i nezakonitost postupka, konflikt interesa i potencijalno velike gubitke budžeta Republike…“.
Konačno, pominje se i slovenačko preduzeće „Nuba invest“ koje je dobilo dozvolu za izgradnju optičkog kabla „u nezakonitoj proceduri“. Treba li reći da je taj posao, bez tendera, pored brojnih operatera sa iskustvom i godinu dana pre svih drugih, dobilo nepoznato, novoosnovano preduzeće, koje se do momenta ulaska u posao postavljanja optičkih kablova nije bavilo telekomunikacijama, niti je dobilo licencu RATEL-a?
Jer, ovde je reč o tome da je slovenačka firma „Nuba invest“ svoje preduzeće u Srbiji registrovala 10. Aprila 2009. godine, samo nekoliko meseci pre dobijanja prve lokacijske dozvole za posao sa optičkim kablovima!
Ali, ni to nije sve. „Nuba invest“ je firma koja ima jednog zaposlenog, čiji je osnivački kapital 3.000 evra i prethodno nije imala nijedan drugi posao, niti bilo kakve preporuke o ranijim poslovnim uspesima da bi garantovale kvalitet radova vrednih desetine miliona evra!
Konačno, od javnosti je nevešto sakrivano da je preduzeće „Nuba invest“ u Srbiju doveo niko drugi nego Oliver Dulić!
Prema ugovoru, „Nuba invest“ će biti vlasnik optičkih kablova ali osim poreza budžet Srbije neće imati druge koristi, a godišnja zarada firme od optičkih kablova biće između 20 i 30 miliona evra!
Prema tadašnjim tvrdnjama tužilaštva, izdavanjem zahtevanih dozvola omogućeno je "Nubi" da pristupi izgradnji optičke mreže kablova na državnim putevima kojima upravljaju "Putevi Srbije" i to na najvažnijim koridorima od Beograda do granice sa Hrvatskom, Mađarskom, Rumunijom, Bugarskom i Makedonijom.
Na taj način, prema navodima optužnice, preduzeće "Nuba invest" je steklo dominaciju nad javnim putevima i njihovoj eksploataciji.
Proglašen krivim, pa oslobođen!
Afera "Dulić" dobila je epilog 2017. kada je Oliver proglašen krivim za zloupotrebu položaja i izrečena mu je kazna od tri godine i šest meseci zatvora! Međutim, u junu 2018. godine Apelacioni sud ukinuo je ovu prvostepenu presudu i naložio da se suđenje ponovi pred Specijalnim sudom.
U obrazloženju odluke Apelacionog suda navedeno je da se osnovano izjavljenim žalbama okrivljenih i njihovih branilaca dovodi u sumnju pravilnost zaključka prvostepenog suda da se u njihovim radnjama stiču elementi krivičnog dela zloupotreba službenog položaja.
U decembru 2021. Specijalni sud u Beogradu oslobodio je Olivera Dulića.
Ovde se postavlja pitanje da li je "žuto tužilaštvo" preduzelo sve potrebne korake u cilju kompletnog istraživanja ovog slučaja, kao i da li su tada istražili sve malverzacije u koje je bio umešan Oliver Dulić.
Namestio poslove štetne po građane Srbije ni manje ni više nego firmi Bila Gejtsa!
Više od deceniju i po multinacionalna kompanija "FCC Group", u kojoj su suvlasnici neki od najbogatijih ljudi na svetu poput Karlosa Slima Helua i Bila Gejtsa, upravlja deponijama i sakuplja smeće u nekoliko opština širom Srbije. Iako je Svetska banka ovoj kompaniji zabranila učešće na svojim projektima zbog nameštanja tendera i korupcije, "FCC" je u Srbiji stekao povlašćen položaj, potpisujući dugoročne ugovore sa lokalnim samoupravama koje ih sada, uprkos višegodišnjem nezadovoljstvu građana, ne mogu raskinuti.
Prema jednom istraživanju, upravo je nekadašnji ministar za zaštitu životne sredine Oliver Dulić bio ključna figura u dolasku "FCC"-a na srpsko tržište i sklapanju ugovora koji su ovoj kompaniji obezbedili monopol i praktično nedodirljiv status.
Dolazak "FCC"-a u Srbiju koincidira sa reformama upravljanja otpadom koje su sprovođene u okviru približavanja zemlje Evropskoj uniji. Nacionalna strategija za upravljanje otpadom iz 2003. godine predviđala je zatvaranje divljih deponija i stvaranje regionalnih centara za tretman otpada, a u praksi je to značilo ulazak privatnih firmi u sektor sakupljanja i deponovanja otpada.
Upravo tokom mandata Olivera Dulića kao ministra za zaštitu životne sredine, "FCC" je zaključio ključne ugovore sa opštinama Despotovac, Rača, Batočina i Lapovo. Dulić je lično prisustvovao i svečanom otvaranju regionalne deponije u Lapovu 2009. godine, čime je simbolično ozvaničio početak višedecenijske saradnje između "FCC"-a i lokalnih samouprava.
Ugovori koje je "FCC" potpisao sa opštinama omogućili su mu monopolistički položaj, garantujući ekskluzivno pravo upravljanja otpadom tokom 25 godina. Lokalnim samoupravama nije ostavljena mogućnost jednostranog raskida ugovora, dok su eventualni sporovi prebačeni u nadležnost međunarodne arbitraže u Parizu, umesto domaćih sudova. Na taj način, opštine su praktično zaključane u ugovore koji ih obavezuju na dugoročne isplate "FCC"-u, bez mogućnosti kontrole kvaliteta usluga.
U praksi, rad "FCC"-a izazvao je veliko nezadovoljstvo građana u opštinama gde posluje.Građani se žale da se otpad ne odnosi redovno, inspekcije konstatuju prepunjene i dotrajale kontejnere, a opštine se suočavaju sa kaznama koje, umesto kompanije, često snose građani kroz povećane troškove.
Međutim, ugovori su postavljeni tako da raskid saradnje može dovesti do dugih i skupih arbitražnih postupaka. Bivši i sadašnji čelnici opština tvrde da nemaju mehanizme da prekinu saradnju sa "FCC"-om bez ogromnih finansijskih posledica.
Uloga Olivera Dulića i njegovih saradnika
Osim što je bio na čelu Ministarstva za zaštitu životne sredine u ključnom periodu kada su ovi ugovori potpisivani, Dulić je i ranije bio dovođen u vezu sa sporovima oko javnih ugovora. Mediji su već pisali o tome kako je firmi njegovog oca dodeljen novac za sanaciju deponija, dok je bio na ministarskoj funkciji.
Iako je kao ministar promovisao javno-privatna partnerstva kao sredstvo za rešavanje problema otpada u Srbiji, u praksi su ta partnerstva donela dugoročnu zavisnost opština od privatnog sektora, bez stvarne kontrole nad kvalitetom usluge.
Muljao i preko Fonda za zaštitu životne sredine
Oliver Dulić, bivši ministar životne sredine i prostornog planiranja, 2012. godine se suočio sa ozbiljnim optužbama koje se odnose na zloupotrebu službenog položaja. Kao predsednik Fonda za zaštitu životne sredine, Dulić se tereti da je dodeljivao sredstva na način koji nije bio u skladu sa Pravilnikom, što je dovelo do pokretanja krivičnog postupka protiv njega i članova uprave Fonda.
Istraga je trajala više meseci, a prikupljeni dokazi ukazivali su na nepravilnosti u radu Fonda, posebno u vezi sa dodelom značajnih finansijskih sredstava pojedinim kompanijama bez jasno definisanih kriterijuma.
Dulić se tereti da kao bivši predsednik Upravnog odbora Fonda za zaštitu životne sredine postupak dodele bespovratnih sredstava nije sproveo u skladu sa važećim pravilnikom tog fonda, već je više od 450 miliona dinara dodelio prvoj petorici podnosilaca zahteva na konkursu.
"Zelenilo" u Subotici opljačkano za vreme vladavine Modesta Dulića

Modest Dulić, profesor fizičkog vaspitanja, koristio je Oliverov uticaj, unosne poslove i privilegije uz pomoć kojih je uspeo da se infiltrira u ključne strukture i obezbedi unosne projekte, pri čemu su sredstva iz budžeta nestajala bez traga.
On je 2012. godine bio gradonačelnik Subotice, a sa tog mesta je posle samo godinu dana smenjen zbog malverzacija koje su uočene u JKP "Čistoća i zelenilo" iz tog grada, kojim je naneta milionska šteta tom preduzeću i lokalnom budžetu.
Izveštaj Državne revizorske institucije (DRI) pokazao je da je stvarni gubitak poslovanja "Čistoće" u 2012. iznosio 100.724.000 dinara.
Takođe, tada je otkriveno da je "Čistoća" ugovorila poslove od čak 113 miliona dinara bez postupka javne nabavke, te da je od 14 javnih nabavki, koje su se odnosile na građevinske radove, 13 dobila ista građevinska firma - "Mina i Zela" d. o. o. Subotica, odnosno "Dijagonala" SZR.
DRI je tada u izveštaju naveo da su za iste transakcije, odnosno posao, izdate dve fakture različitih brojeva, datuma i vrednosti prema gradu.
Između ostalog, DRI je ustanovio da je osnovni kapital "Čistoće", na čijem je čelu bio Vladimir Dragin, za godinu dana spušten sa 103 na oko tri miliona dinara!
Dok je Modest bio gradonačelnik Subotice, u tom gradu je uočena i manipulacija sa oko 200 hektara državnog zemljišta, koju su obrađivali privatnici, a o tom projektu niko ništa nije znao. Tada se sumnjalo da je slična situacija mogla da se zatekne i u drugim javnim preduzećima u ovom gradu.
Tada, novi gradonačelnik Subotice Jene Maglai (SVM) podneo je krivičnu prijavu zbog malverzacija u JKP „Čistoća i zelenilo“ iz ovog grada, kojima je naneta milionska šteta budžetu
Prijava protiv NN lica podneta je Ministarstvu unutrašnjih poslova i Osnovnom javnom tužilaštvu, a na osnovu izveštaja Državne revizorske institucije (DRI), koja je u kontroli poslovanja za 2011. i 2012. godinu otkrila da su u tom preduzeću izvršene brojne nezakonitosti i zloupotrebe. U Subotici je krajem novembra s mesta gradonačelnika smenjen Modest Dulić, brat Olivera Dulića, pošto je SVM raskinuo koaliciju sa DS i napravio sa SNS.
- Interes braće Dulić je da se ne sazna za malverzacije u gradu - kazao je Maglai i istakao da je DRI ustanovio da je stvarni gubitak poslovanja „Čistoće“ u 2012. godini iznosio 100.724.000 dinara, a ne 65.692.000, kako je bilo navedeno u programu poslovanja preduzeća, što je za 35 miliona dinara više nego je prikazano.
Građani Srbije su plaćali račune, dok su Dulići gradili svoje carstvo!

Javnost pamti kako su firme bliske Modestu Duliću dobijale milionske ugovore, često bez transparentnih procedura.
Dok su građani Srbije radili za minimalac, braća Dulić su se obogatila na račun države.
Kada bi danas Tužilaštvo otvorilo pandorinu kutiju, pitanje je šta bi sve u njoj pronašli.
Bonus video:
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari