
Pešić zna zašto su igrači porodica! Nije to počelo sada na Filipinima!
Selektor košarkaša Srbije podvukao crtu posle srebrne medalje na Mundobasketu

Selektor košarkaša Srbije Svetislav Pešić nije imao mnogo vremena da odmori posle napora na Svetskom prvenstvu, dugog puta kući, pa i dočeka kod Skupštine.
Biće ga, ali ne još. Sada su na redu one obaveze sa medijima, a prvu je Pešić odradio gostujući na RTS. Počelo se sa utiscima iz Filipina.
- Bilo je izazovno i za nas i za igrače. U Indijanapolisu smo mogli da izgubimo, a da nas ne zaboli poraz, a ovde je sistem bio takav da te jedan poraz odvodi u neku drugu stranu. Bilo je izazovno za sve nas, pre svega za igrače. Ali ostvarili smo neke svoje sportske ciljeve i sada je nekako lakše.
Ono što smo svi zapazili je jedinstvo koje vlada u nacionalnom timu...
- Dosta se kod nas priča, pre početka EP su pred nas postavljeni ciljevi. Nisam ih ja postavljao, pošto je Jokić igrao taj cilj je bio zlato. Vrlo malo se promenilo kada je u pitanju odnos igrača, u međuvremenu se razvilo još čvršće prijateljstvo, ali to je sve bilo i prošle godine. Imali smo fantastičnu atmosferu, igrali fantastičnu košarku, stizale su pohvale od svih stručnjaka i onda smo imali loših 10 minuta protiv Italije i sve se okrenulo preo noći. Lošđa atmosfera, ovako je bilo, onako je bilo. Ima kod nas mnogo tih koji rade na samopromociji a nisu insjaderi. Taj proces je počeo ranije, uradili so fantastične stvari kada je u pitanju reprezentacija. Utakmica se ne pobeđuje kada dođeš na utakmicu, to je jedan proces koji traje. Tu atmosferu pre svega stvraju igrači, oni žele da igraju za reprezentaciju! Znaju šta ih čeka, znaju koji ih trener čeka kao što ja znam koji će igrači doći. Sve što se dešavalo u Manili taj proces je počeo još kada se završilo EP. Tarlać i ja smo ne zna se koliko puta posetili igrači i obavili razgovore iako su oni posvećeni klubovima. Promenila su se vremena, nema se kad ni za pripreme ni za stvaranje timske atmosfere onda ih treniramo tako što ih posećujemo. Saopštavamo kako vidimo njihov razvoj i to je to. To je proces koji se nije desio kada smo se okupili u Staroj Pazovi.
Nezaobilazna tema je i nesreća Boriše Simanića, odnosno ti dani nakon utakmice sa Južnim Sudanom,
- Nesrećna okolnost koja se desila Boriši i njegovim najbližima. Desilo se tako, srećna je okolnost da je profesor Dragan Radovanović bio tu. Iako je izgledalo poprilično bezazleno, procena je bila pravilna jer je odmah tražio da dođe hitna pomoć i otišao je sa njima. Bio je vikend kada su glavni hirurzi van zgrade i trebalo je stići do njih. Gaga je želeo da se odmah sve obavi. Sve je posle nekako išlo dobro, opet kažem zbog Gage, koji je bio prisutan od početka do kraja procesa. Boriša je krasan momak, skroman, imao je fantastičnu sezonu u Saragosi, produžio ugovor, igrao za reprezentaciju u kvalifikacijama. Ekipa ga voli i kad igra i kad ne igra. Bio je šok za sve, za nas, za igrače i tu se pokazao taj timski duh, ta veza igrača... Zante kako, on je član familije. gaga je slao poruke da vidi ko je koja krvna grupa jer nije bilo dovoljno krvi. Sad je dobar, treba ga podržati, biće to još bolje. Srećan je što vidi da je deo ekipe, da ga svi vole i podržavaju i njemu je nekako lakše.
Samo finale moglo je da ode i na drugu stranu, ali se pogodilo da ne bude onako kako smo svi želeli.
- Nemačka je izrasla u fantastičnu reprezentaciju što je pokazala i na EP prošle godine. To su sve igrači koji su proizvod dobrog sistema i selekcije pre svega, prošli su sve kategorije. Generacijski su dosta blizu, odlazili su u NBA u najbolje vreme. Svi ostali su nosioci u evropskim klubovima. Za mene nisu iznenađenje. Imali smo pred finale dosta pehova. Bogdanović se uopšte nije dobro osećao, uhvatio ga je neki grip ili prehlada, ali on je želeo da igra. Naš najveći problem je povreda Dobrića veća u drugom minuta jer nam je skratio roster. I udarac koji je dobio Milutinov samo 48 sati ranije u potkolenicu ga je poremetio. Ali tako je, nema vremena za regeneraciju, mora da se igra.
Pešić se osvrnuo i na svečani doček kojem je prisustvovao i Novak Đoković, ali ina žurku koja je usledila.
- Kad gledam Đokovića počne da mi se prevrće stomak, pa prestanem da gledam. Pa zovem suprugu da pitam kako ide. On je krasna osoba. Navijam za njega, svi navijamo za njega. Sva je sreća da ga imamo! Da nisam doživeo ovaj doček bio bih uskraćen za jedno ogromno zadovljstvo. Sve je bilo fantastično. Bio sam i na slavlju posle, svi su došli. I Topić, i Nedović i Jokić, bilo je fantastično. Pa do pola četiri ujutru. Trener mora da bude svuda gde je ekipa, ne samo kad su treninzi i utakmice.
BONUS VIDEO:
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari