
Aleksandar Kolčak – poslednji admiral carske Rusije i njegova krvava sudbina (FOTO/VIDEO)
Kolčakova priča ostala je predmet rasprava – za jedne je bio patriota i borac protiv boljševičkog terora, za druge avanturista i vojni diktator

Na današnji dan pre 105 godine, 7. februara 1920, u hladnim sibirskim noćima, likvidiran je Aleksandar Kolčak – čovek koji je sanjao o obnovi Rusije, ali je završio kao žrtva boljševičke revolucije.
Njegov život i smrt čine priču dostojnu epskog romana – od admiralskih počasti i istraživačkih poduhvata na Severnom ledenom okeanu, preko vojnog i političkog vođstva u građanskom ratu, do izdaje, suđenja i streljanja u dalekom Irkutsku.
Od istraživača do vođe Bele garde
Aleksandar Vasiliyevič Kolčak rođen je 16. novembra 1874. godine u Sankt Peterburgu u uglednoj vojnoj porodici. Njegova karijera počela je u ruskoj carskoj mornarici, gde se istakao kao izuzetan oficir i istraživač.
Profimedia
Učestvovao je u ekspedicijama na Arktiku i bio jedan od vodećih ruskih stručnjaka za polarna istraživanja.
Ratne veštine pokazao je u Rusko-japanskom ratu (1904–1905), gde se borio kod Port Artura.

Nakon Oktobarske revolucije 1917. godine, Kolčak, tada već ugledni admiral, odbio je da prizna boljševike. Sredinom 1918. godine postao je vođa Belog pokreta u Sibiru, predvodeći snage koje su se borile za obnovu carske Rusije.
Wikipedia/Pixabay
Zapadna podrška i izdaja
Kolčak je bio imenovan za "Vrhovnog vladara Rusije" i uživao podršku zapadnih sila, pre svega Britanije i Francuske, koje su se nadale da će uz njegovu pomoć uništiti boljševike.
Međutim, ta podrška bila je kratkog daha. Kada su shvatili da se Crvena armija konsolidovala i da je pobeda belogardejaca sve manje verovatna, zapadne sile su ga jednostavno napustile.

Sibirska avantura Bele garde doživela je neuspeh, a krajem 1919. godine boljševici su ovladali Irkutskom. Kolčak, koji se povlačio pred nadolazećom Crvenom armijom, bio je uhvaćen 15. januara 1920. godine od strane lokalnih socijalista i predat boljševicima.
Kolčakovo zlato – blago izgubljeno u vihoru revolucije
Nakon povlačenja carističkih snaga ka istoku, voz prepun blaga – oko 1.300 tona zlata, srebra i dragocenosti – stigao je u Omsk, tadašnji centar admirala Kolčaka.Između 1918. i 1919. godine, zahvaljujući ovom bogatstvu i podršci Engleske i Francuske, Omsk je postao jedno od najraskošnijih mesta u ratom razorenoj Rusiji.
Wikipedia
Tokom velikog sibirskog ledenog pohoda deo zlata je odnet prema Čiti, ali su neke rezerve, prema legendi, završile na dnu Bajkalskog jezera, gde ih i danas traže istraživači i lovci na blago.
Suđenje i egzekucija
Nakon kratkog i formalnog suđenja, bez mogućnosti odbrane, 7. februara 1920. godine, Kolčak je izveden na obalu reke Angare u Irkutsku.
Streljan je i njegovo telo je bačeno u ledene vode reke, bez groba i obeležja. Tako je završio poslednji admiral carske mornarice i jedan od poslednjih simbola carske Rusije.
Wikipedia/Pixabay
Nasleđe i mit
Kolčakova priča ostala je predmet rasprava – za jedne je bio patriota i borac protiv boljševičkog terora, za druge avanturista i vojni diktator koji nije razumeo modernu politiku. U postsovjetskoj Rusiji njegov lik doživljava rehabilitaciju, a u nekim krugovima se smatra mučenikom za tradicionalnu Rusiju.
Rehabiliracija na velikom platnu
Po liku admirala Aleksandra Kolčaka snimljen je i film „Admiral“ (2008), spektakularna ruska ratna drama sa elementima romanse, koja prikazuje poslednje godine njegovog života, političku borbu, vojno vođstvo i sudbonosnu ljubav sa pesnikinjom Anom Timirjovom. Film donosi priču o Kolčakovoj ulozi u građanskom ratu, njegovim naporima da obnovi tradicionalnu Rusiju i sudbini koja ga je zadesila nakon boljševičke pobede.
Sa budžetom od preko 20 miliona dolara, „Admiral“ je jedan od najskupljih ruskih filmova ikada snimljenih, a režiju potpisuje Andrej Kravčuk. Ova priča o časti, patriotizmu i tragičnoj ljubavi i danas izaziva pažnju i polemike, budući da je Kolčakova istorijska uloga i dalje predmet debata.
Njegova sudbina je sudbina mnogih belih oficira – borba do kraja, izdaja i smrt bez počasti. Aleksandar Kolčak ostaje simbol epohe koja je nestala u vihoru revolucije, epohe u kojoj su se carstvo i tradicija borili protiv novog poretka, ali nisu uspeli da prežive.
Bonus video
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari