
Realan zahtev ili tvrđenje pazara: Koliko su ostvarivi zahtevi malinara i ratara
Poljoprivredni proizvođači učestali su ovih dana sa zahtevima upućenim, ne partnerima u lancu snabdevanja, već "resornom“ ministarstvu, odnosno državi

Tek što su se primarni proizvođači mleka, a delom i ratari, uz proteste, blokade i pretnje, dogovorili sa Ministarstvom poljoprivrede o povećanju premija za mleko, prelevmanima za sir i "plavom dizelu“ za obradu zemlje, kad na adresu u Nemanjinu 22-26 stižu novi zahtevi.
Ovoga puta traži se direktno određivanje cene na tržištu koje, za razliku od recimo naftnog, nije administrativno regulisano, kao i to da se novcem poreskih obveznika otkupe i uskladište poljoprivredni proizvodi.
Udruženja malinara su ovih dana učestala sa sastancima i saopštenjima i u poslednjima traže da im država garantuje 360 dinara, ili tri evra, akontne cene po kilogramu maline.
Ratari istovremeno traže da država da garanciju na neku cenu, pominjalo se pa demantovalo da je to 25 dinara za kilogram pšenice, ali i da otkupi ni više ni manje nego 300.000 tona za Robne rezerve.
Pročitajte još:
Koliko su ovakvi zahtevi realni, 24sedam je upitao agroekonomskog analitičara i konsultanta i nekadašnjeg direktora srpske robne berze, Žarka Galetina.
- Zahtevi prema državi su teško ostvarivi, jer ona nema neki normalan način da odredi bilo čiju cenu, a da pritom ne naruši tržište. Do realne cene maline mora se doći dogovorom malinara i hladnjačara jer, po svemu sudeći, ove godine će obe strane svakako biti u gubitku. Što se tiče ratara, pomenuta količina je ogromna i za to nema para u budžetu – objašnjava Galetin.
Naš sagovornik kaže da će malinari biti u ozbiljnom problemu ove godine jer im proizvodnja jeste poskupela a cene je i kod nas i na svetskom tržištu pala.
- Pritom malinari polaze od cena koje su u otkupu bile prošle godine, od 400 do 600 dinara. Ta cena se pokazala nerealnom jer mnogo je neprodate maline ostalo kod hladnjačara koji sada ne mogu da se oslobode skupo plaćene robe. Oni moraju da se dogovore, inače, ako se sve svede na to da država nudi kredite ljudima koji su ionako zaduženi i ne vide kako da zarade da bi kredit vratili, neće biti dobro. Taj kredit i moratorijum može eventualno da hladnjačarima poboljša malo finansijski bonitet da bi mogli da nastave da rade ali ne više od toga – napominje Galetin.
Može li država da učini "duplo više"?
Ni aktuelni zahtevi ratara nisu ništa realniji i više deluju kao da su brojka za pregovaranje i „tvrđenje pazara“ nego nešto što neko očekuje da bi stvarno moglo da se dogodi.
- Tih 300.000 tona je zaista ogromna količina. Prošle godine je država napravila presedan i otkupila veliku količinu pšenice, prvo 130.000 pa naknadno još 50.000 tona. I to je bilo neuobičajeno mnogo. Koliko ja znam, u budžetu za ovu godinu je predviđen novac za otkup samo 50.000 tona. Verujem da će se naći za još ako baš bude morala, jer bolje je ni ne izazivati „zlu krv“ među ratarima s tako malom količinom, ali ne može se doći ni blizu 300.000 – ističe sagovornik 24sedam.
Ilustracija: 24sedam/G.M.Š.
Pitanje je i po kojoj ceni bi Vlada mogla da otkupi pšenicu od paora. Navodno dogovorena „garantovana cena“ od 25 dinara po kilogramu je u međuvremenu „demantovana“, a na Produktnoj berzi u Novom Sadu je prošle nedelje cena pšenice bila oko 23 dinara, i to uz nedeljni rast.
- Vlada bi mogla da da cenu koja je 10 do 15 odsto veća od tržišne i to bi podstaklo rast cene i nakon tog državnog otkupa. Ali cena žita, dugoročno, ne zavisi od države, čak ni od lokalnog tržišta. Mnogo više tu igra ulogu Rusija i pitanje crnomorskog dogovora o izvozu pšenice, da li će zemlje sa istoka EU produžiti zabranu uvoza jeftinog žita iz Ukrajine... – kaže Galetin.
Do nekakvog rešenja na tržištu pšenice u Srbiji mora doći jer, ističe Galetin, rod možda neće biti rekordni, zbog aktuelnih vremenskih prilika, ali će zbog rekordnih površina koje su sada pod pšenicom, biti relativno dobar.
- A to znači tri i po do četiri miliona tona pšenice na postojeće prelazne zalihe od 700.000 do 800.000 tona. Ako to nema kome da se proda, zbog nepodnošljivo niske cene starog roda koja je trenutno na Produktnoj berzi, kao i eventualno 20 dinara koliko bi u žetvi mogao da dostigne novi rod, biće ozbiljan problem za srpsko ratarstvo – zaključuje Galetin.
BONUS VIDEO
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari