
Kako je Miljenko od američke Nape napravio drugu vinsku Francusku (FOTO)
Miljenko Majk Grgić, koji je pomogao da se dolina Napa uspostavi kao jedna od vodećih svetskih vinskih regiona, preminuo je u sredu u stotoj godini

Godina 1976. i trijumf na slepoj degustaciji šardonea u matičnoj zemlji ove sorte grožđa Francuskoj, ostaće zauvek zabeleženo zlatnim slovima ne samo u američkoj vinskoj istoriji već i u povesti celog civilizovanog sveta.
Šardone „šato montelan“ iz 1973. godine koji je stigao iz doline Napa u Kaliforniji, trijumfovao na degustaciji vina u Parizu 1976. godine i zauvek promenila percepciju kalifornijskih vina u svetu. A na degustaciju je stigao posredstvom Miljenka „Majka“ Grgiča, odnosno njegove vinarije „Ruterford“ (Rutherford, Grgich Hills Estate Vines), piše "Pres demokrat".
Grgić, koji je preminuo u sredu u svojoj stotoj godini, vodio je istoimenu vinariju do 2018. kada je u 95. godini baklju predao svojoj ćerki Vajolet, koja je sada predsednica, i Ivi Jeramazu, vinaru i potpredsedniku.
– Majk je bio vrhunski vinar i razvio je mnoge tehnike koje su pomogle da vina iz doline Napa budu najbolja na svetu. Majkovo nasleđe će se pamtiti generacije koje dolaze; njegovi napori su pomogli da se otvori put budućim inovacijama u vinu – rekao je u sredu Majk Tompson američki predstavnik „D-Napa“.
Pročitajte još:
Grgić je neformalno bio poznat i kao „kralj šardonea“, nakon što je, zajedno sa jopš jednim vinom iz doline Napa, nadmašio legendarna francuska vina u slepoj degustaciji koju su sproveli francuski vinski kritičari - neformalno poznatom kao „Presuda Pariza“.

Profimedia
Pogledaj galeriju

Profimedia
Pogledaj galeriju

Profimedia
Pogledaj galeriju

Profimedia
Pogledaj galeriju

Profimedia
Pogledaj galeriju

Profimedia
Pogledaj galeriju
– Majk i ja smo bili blizanci, da tako kažem, dugo vremena zbog degustacije u Parizu. Obojica smo došli u dolinu Napa kao stranci i oboje smo imali koristi od otvorenosti koja nam je omogućila da napredujemo. Pamtiću Majka kao srdačnog čoveka koji se uvek sećao svog porekla i bio je zahvalan za ono što je dobio iz ove doline – rekao je Voren Vinijarski, čiji je „kaberne sovinjon“ bio najbolje crveno vino na degustaciji.
Dok je Grgić često govorio o tome da su njegov život oblikovala čuda — svoju autobiografiju je nazvao „Čaša puna čuda“ — takođe je rekao da je živeo po tri pravila koja je naučio od svog oca: Svaki dan daj sve od sebe, svaki dan nauči nešto novo i svaki dan steći novog prijatelja.
Od jugoslovenskog azilanta do kralja šardonea
Rođen je kao Miljenko Grgić 1. aprila 1923. godine, kao najmlađi od 11 dece, u selu Desne u Hrvatskoj. Njegov otac je pravio vino, a Grgić je često opisivao kako je sa dve godine počeo da gazi grožđe u berbi. Sa 10 je otišao od kuće da živi sa udatom sestrom da bi mogao da nastavi školovanje.
Iako je planirao da bude trgovac u Desneu, mučna iskustva iz Drugog svetskog rata - umalo su ga ubili fašisti - naterala su ga da sledi očev put i postane vinar. Ponovo odlazi od kuće da bi studirao vinarstvo i vinogradarstvo na Univerzitetu u Zagrebu.
„Običaji Starog sveta“
Godine 2003. Grgića su tužile tri bivše radnice, dve sestre koje su tvrdile da ih je seksualno uznemiravao kad su imale 17 i 19 godina i knjigovođa koja je tvrdila da je dobila otkaz jer je od Grgića tražila da prestane sa seksualnim nasrtajima. Grgić je tada negirao optužbe, nazivajući svoje ponašanje "običajima Starog sveta", u intervjuu za „The Chronicle“. Stranke su se vansudski nagodile 2004. godine.
Tamo je Grgić prvi put čuo za Kaliforniju, koju je posetio jedan od njegovih profesora i rekao svojim studentima, u razgovorima šapatom, „To je raj“.
Grgić se prijavio za program razmene studenata u poljoprivredi UN-a sa Nemačkom pre nego što je diplomirao. Sakupio je nekoliko američkih dolara, tada na crnom tržištu SFR Jugoslavije a na put je krenuo s koferom punim vinarskih knjiga.
Knjige se sada nalaze u „Smitsonijan“ muzeju američke istorije, zajedno sa njegovom zaštićenom beretkom, za koju je Grgić rekao da je prvi put kupio kada je izgubio svoj kišobran u Zagrebu i da nije mogao da priušti još jedan.
U Nemačkoj je podneo zahtev za politički azil u Kanadi, odobren kada je pristao da radi kao drvoseča u Britanskoj Kolumbiji. Dugo je putovao iz Hamburga čamcem, a zatim je prešao Kanadu vozom.
Iako je posao propao, izdržavao se poslovima, poput pranja sudova četiri godine, sve dok nije dobio ponudu za posao od vinara u dolini Napa — Li Stjuarta, osnivača vinarije „Šato Suveren“. Dok je radio za Stjuarta, Grgić je upoznao još jednog imigranta, Andrea Čeliščefa, koji je studirao vinarstvo u Rusiji i koji će postati poznat kao „dekan kalifornijskog vinarstva“ pošto je svoju stručnost podelio sa vinarima iz doline Napa.
BONUS VIDEO
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari