
Preselio se na selo i šokirao se cenama: "Kuće su bile 10.000 evra, a sada..."
Iako je isprva mislio da će ruralna idila biti jeftina i jednostavna, rast cena nekretnina i svakodnevni izazovi pokazali su mu da ni seoski život nije uvek lak

Sve više ljudi koji su 90-tih otišli u inostranstvo sada se vraća u domovinu, želeći da zamene užurbanost velikih gradova mirom i prirodom. Među njima je i Andi Herc (41), iz Rumunije koji je u potrazi za boljim životom 2016. godine napustio svoju zemlju i preselio se u Englesku. London mu je doneo profesionalni uspeh, ali ubrzo je shvatio da mu gradska vreva ne pruža ono što mu je najpotrebnije – vreme s porodicom i spokoj.
Nakon nekoliko godina, Andi je doneo odluku da se vrati u Rumuniju i započne potpuno drugačiji život na selu. Iako je isprva mislio da će ruralna idila biti jeftina i jednostavna, rast cena nekretnina i svakodnevni izazovi pokazali su mu da ni seoski život nije uvek lak. Ipak, vrednost vremena provedenog s decom i povezanost s prirodom potvrdili su da je napravio pravi izbor.
Andi, kroz interakcije sa članovima svoje onlajn Fejsbuk grupe "Preseljenje na selo. Život bez sata", primećuje sve češće priče o povratku u domovinu i želji za jednostavnijim životom.
"Mnogi su danas na pragu penzije, uštedeli su dovoljno novca i žele mir. Umesto stanova u starim komunističkim blokovima, koji ih podsećaju na vreme kada su otišli, sada traže prirodu, tišinu i povratak korenima – kuće svojih baka koje su im nekada bile daleke, a sada su simbol života kakav žele", kaže Andi, dodajući da je ovakav povratak bio očekivan.
"Povratak na selo je deo našeg DNK"
Kao neko ko je godinama živeo u Londonu i bio dobro situiran, sa karijerom i poslom koji su mu obezbeđivali iznadprosečan prihod, tokom jednog leta, dok je bio na odmoru u Apusenu, odlučio je iznenada da ostane u Rumuniji - očaran slobodnim životom svojih prijatelja koji su tu odluku već doneli.
Očaran jednostavnošću i spokojem života svojih prijatelja, koji su već odabrali selo, rešio je da napusti urbanu vrevu i preseli se u planinske predele. Zato, smatra - povratak na selo nije prolazni trend, već, kako potreba.
"Mislim da je to deo našeg DNK", objašnjava Andi pa dodaje:
"Ljudi su bili opušteni i srećni"
"Preselio sam se slučajno, susrećući ljude poput mene, koji su iznajmljivali kuće na selu i delovali zaista srećno. Nisu imali podočnjake, bili su opušteni, s decom oko sebe. Tada sam shvatio koliko je luksuzno imati vremena za svoju decu", priča on.
Iako u početku nije planirao trajno preseljenje, ubrzo je promenio mišljenje. Nakon obilaska sela u potrazi za idealnom kućom, našao se u mestu Dupapiatra, gde se preselio iz Londona u jesen 2016. Bez drva za ogrev, funkcionalne peći, pitke vode i znanja o renoviranju, suočio se s brojnim izazovima.
"Nisam poznavao nikoga u selu, pa sam pomoć tražio na internetu. Osnovao sam zajednicu na Fejsbuku da razmenjujemo savete. Nisam očekivao da će toliko ljudi želeti isto", kaže Andi čija zajednica 'Preseljenje na selo. Život bez sata' danas broji preko 300.000 članova.
"Cene nekretnina u selu skočile"
Andi takođe ističe kako su promene koje je doneo njegov i slični potezi oživeli lokalne zajednice, ali i značajno uticali na cene nekretnina. Kada je 2016. godine kupio svoju kuću, platio ju je svega 10.000 evra. Danas, zbog porasta interesovanja za ovakve lokacije, cene su skočile čak šest puta.
"Kuća sa izvorom i zemljom, uz lep pogled, biće vrlo teško da se nađe za 10-15 godina. U našem selu, kuća je pre koštala najviše 10.000 evra. Sada se ništa ne možeš naći ispod 65.000 evra", rekao je Andi.
"Ne mrzim grad, jer ne možeš bez njega"
Iako i dalje nailazi na skeptike, Andi živi u trenutku. Otac dvoje dece, devojčice od pet godina i bebe od nekoliko meseci, svesno bira prirodu i miran život umesto gradske gužve. Međutim, svestan je da će u budućnosti možda morati da donese teške odluke zbog obrazovanja i potreba svoje dece.
"Nismo vezani za ovo mesto. Ako ne budemo mogli da izdržimo, možemo se preseliti u neko drugo selo bliže školi. Trenutno je škola udaljena 15 kilometara, a zimi je to veliki izazov – ponekad moraš ići pešice. Ali za sada uživamo u svakom danu, deca se igraju sa ovcama i imaju pravo detinjstvo", priča on.
Iako preferira život na selu, Andi ne odbacuje značaj gradova.
"Ne mrzim grad, ne možeš bez njega – bolnica, institucija, pozorišta, velikih prodavnica. Mi vikendom odlazimo u grad, u pozorište za decu, na kupovinu. Ali pravo življenje doživljavamo ovde, na selu, u prirodi, pod otvorenim nebom i u miru drvenih kuća", zaključuje Andi.
Bonus video:
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari