
Austrijanci imaju rešenje i za Srbe: Kako do manje manje otpada a više reciklaže u građevinarstvu
Šta treba uraditi da i Srbija dostigne brojke o reciklaži iz Evrope i prestane da koristan građevinski materijal tovari na deponije

Šefu na gradilištu nekog autoputa sasvim je svejedno da li je kameni agregat za njegov put došao iz reciklaže ili iz kamenoloma, ako zadovoljava traženi kvalitet, ali nama ne bi trebalo da bude. Ovaj prvi pored upotrebne ima i ekološku prednost, ali u Srbiji i dalje završava (gotovo isključivo) na divljim deponijama komunalnog otpada, istaknuto je na godišnjoj Konferenciji Srpske asocijacije za rušenje, dekontaminaciju i reciklažu (DSA) u beogradskom hotelu „Mažestik“.
A takvog materijala se može ponovo iskoristiti bar 70% u Srbiji, kao što se koristi 80% do 90% u Austriji. Samo je, za početak, potrebno uraditi jednu prostu stvar, predlaže Tomas Kasper, predsednik Austrijske asocijacije za reciklažu (BRV) i Evropske kvalitativne asocijacije za reciklažu (EQAR). A ta prosta stvar bi sigurno „radila“ i u Srbiji jer udara tamo gde najviše boli i one nemarne Srbe – po džepu.
– U Austriji već više od jedne decenije imamo taksu od 10 evra po toni građevinskog materijala koji se odvozi sa gradilišta na deponiju kao otpad, umesto da se preda operateru kao materijal za reciklažu – rekao je Kasper.
Kada se ovaj „institut“ globe za one koji bi radije da se što pre ratosiljaju „šuta“, pa ne žele da građevinski materijal iz rušenja ili pripreme gradnje (iskopana zemlja) razvrstavaju, spoje sa još jednom zakonskom obavezom koja se u Austriji primenjuje godinama a od sledeće će biti obavezna i širom EU, uspeh ne bi trebalo da izostane.
Naime, od 2025. godine u EU se neće moći rušiti niti jedan objekat, niti početi pripreme za gradnju, ukoliko se prethodno ne uradi zvanična revizija od čega se on sastoji i šta se, u kojim količinama i kako može iskoristiti u reciklaži a šta ne može, i da li ima opasnog otpada.
A taj posao može da uradi samo kvalifikovani stručnjak, napominje Kasper, jer radi se o komplikovanom poslu da se „prepoznaju“ materijali koji su opasni (od veštačka mineralne vune i cementa, preko mineralnih ulja i radioaktivnih alarma za dim, do izolacionih materijala sa CFC i električnih komponenti sa štetnim materijama) a koji su samo neželjeni za one koji to posle treba da odstrane pri recikliranju (podne konstrukcije, materijali za „spušene plafoni“, hidroizolacija, staklo, vrata i prozori, zemlja…).
Stručan posao za odgovorne stručnjake
To nepostojanje definisanog zanimanja i sistema licenciranja je i primedba srpskih stručnjaka iz ovog polja čak i na inovirane domaće propise.
Pixabay
– Plan kretanja otpada nije običan „papir“, kako ga tretiraju naši propisi pa može da ga radi ko bilo, već ozbiljan dokument koji može da radi samo stručno lice. A mi tih kadrova nemamo, kao što nemamo ni operatere kojima bi taj građevinski otpad ili materijal za reciklažu mogao da se preda. Zapravo, imamo na celu zemlju samo dva, Veoliju (Beo Čista energija u Vinči) u Beogradu i JKP Zlatibor u Čajetini. Sve ostalo je divlje – kaže Dejan Bojović, predsednik Srpske asocijacije za rušenje, dekontaminaciju i reciklažu.
A to da nemamo operatere u dovoljnom broju koliko to Srbiji treba, a trebaće još više sa zamahom EXPO-a u Surčinu gde je, kako je spomenuto na skupu, još 2022. godine bilo 20 divljih deponija građevinskog materijala, „u skladu“ je sa tim da ne samo da nemamo reciklažu, već ni mesta gde bi se građevinski otpad zasebno odlagao.
Jeste da smo odlukom Vlade iz prošle godine krenulo u planiranje postrojenja za preradu građevinskog otpada do 2027. godine u pirotskom i sremsko-mačvanskom regionu, Subotici, Užicu i Valjevu, ali te regionalne deponije po mišljenju stručnjaka, članova DSA, nisu rešenje.
– Niko neće voziti materijal sa gradilišta 50 kilometara ni na deponiju ni na reciklažu a potpuno je nedopustivo da su propisi u koliziji: U jednom propisu imamo obavezu da svako ko nešto ruši mora da ima plan o odlaganju otpada inače nema upotrebne dozvole, a u drugom je to suspendovano odredbom da ako nema odlagališta na 50 kilometara onda ni ne mora da ima plan. To je neodrživo – zaključuje Jasmina Šerović, konsultatn za reciklažu i član DSA.
BONUS VIDEO
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari