
Iz srca Srbije do Austrije: Svaka šara baka Zlate je zavet (FOTO)
Da srpski običaji nisu iščezli i zaboravljeni, svedoči selo Banjani, gde meštani godinama farbaju uskršnja jaja isključivo starinskom tehnikom

Dok u mnogim domovima širom Srbije savremene boje i nalepnice krase uskršnja jaja, u malom selu Banjani vreme kao da teče sporije. Ovde se Uskrs ne dočekuje uz ambalažu iz marketa, već uz vosak, pero, tišinu, molitvu i ruke koje pamte.
Na pragu svoje kuće dočekuje nas baka Zlata - žena koja ne samo da farba jaja, već u njih upliće čitave priče, sećanja... Za nju je, kaže, Uskrs više od svečane trpeze.
24sedam/Mina Čogurić
- Uskrs je za mene najlepši porodični praznik, odmah uz Božić. Tada dolazi moja Nada sa decom, tada smo svi zajedno. I uvek se trudim da ispoštujem sve običaje - od posta do farbanja jaja. Jer nije Uskrs samo u hrani, već je i u onome što srce pamti - priča s blagim osmehom i pogledom koji luta u prošlost Zlatiborka Rakić, majstor starinske tehnike.
Pročitajte još:
U Banjanima, još se veruje da boja mora imati značenje. Da crveno nije samo pigment, već simbol Hristove krvi. A svaka šara – zavet.
- Lukovina, kupovna farba, bojice - sve to danas postoji. I lepo je kad se deca igraju. Ali ono što ja radim, to je tehnika koju sam nasledila. Crvena boja dominira, ali pravo čudo se dešava kad vosak sa crnog postane beo nakon kuvanja. Tada jaje postaje priča.Ali ta priča nije više česta u Srbiji - kaže čuvarka jedne gotovo zaboravljene veštine.

Ona se ne seća dana kada je prvi put uzela pero i vosak. Jer, to je u njenoj porodici bilo prirodno - kao disanje.
– Majka, strina, pa ja... Tako je to išlo. Pohađala sam i školu za umetnost, pa mi je šaranje došlo kao produžetak detinjstva. Sada u svakom jajetu vidim platno – govori ona, sa rukama koje pamte svaki pokret.
Ofarba više od stotinu svake godine
Iza tih ruku krije se ogroman trud. Baka Zlata svake godine ofarba više od stotinu jaja – ne samo za svoju porodicu, već i za komšije, decu iz sela, prijatelje...
24sedam/Mina Čogurić
- Potrebna su mi dva sata samo za iscrtavanje. Svako jaje je drugačije. A kada ih pogledam sve zajedno, znam da je vredelo - kaže, brišući jedno upravo skuvano jaje koje će uskoro postati deo uskršnje korpe.
Taj trud ne ostaje neprimećen... Njena jaja su našla put i do Austrije, gde je "ćerka prodavala mala umetnička dela kao alvu".
– I sad mi šalju slike, javljaju se ljudi da poruče, da pitaju... A meni srce puno. I kad farbam, obavezno pustim muziku. Tako ide brže. Nekad mi komšinice priskoče u pomoć, ali većinu radim sama. To mi je radost, a ne posao – skromno će baka Zlata.
24sedam/Mina Čogurić
Prodaje ih za 50 dinara po komadu
Na pijaci, njen štand nikada nije prazan. Ispred njega ljudi zastaju, zagledaju jaja kao umetnine, pitaju kako se rade, dive se.
– Kažu da nisu znali da još neko koristi ovu tehniku. A kada vide rezultat, ostanu bez reči. Cena? Pedeset dinara po komadu. Nije mnogo, a konkurencija je velika. Ali kvalitet je ono što ostaje – objašnjava baka Zlata, dok pakuje poslednju kutiju od deset jaja.
U Banjanima, Uskrs je više od praznika – to je duh zajedništva. Meštani odlaze na liturgiju, deca obilaze kuće tražeći šarena jaja, sela se ponovo pune životom jer se svi koji su otišli – za praznik vraćaju. Neretko se organizuje i seoski koncert, a domovi mirišu na sveže pečenje, pogaču i – detinjstvo.
Za baku Zlatu, svaki Uskrs je i nada da će neko od unučadi nastaviti tradiciju.
– Moja srednja unuka Teodora ima dara. Nadam se da će, kad mene ne bude, ona nastaviti. Bila bih presrećna – kaže, gledajući u jednu školjku sa jajima koje je Teodora već pokušala da iscrta.
Ako i vi želite da zaronite u svet zaboravljenih veština i isprobate starinsku tehniku, evo šta vam savetuje baka Zlata:
- Pripremite sveža jaja, pero, vosak i sveću
- Umočite pero u vosak i šarajte lagano po ljusci
- Jaja kuvajte u hladnoj vodi sa dodatkom sirćeta i soli
- Nakon kuvanja, skinite vosak, istrljajte ih pepelom, pa premažite uljem
Bonus video
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari