
Anica Janevska zna sve tajne pletenja: Tradicionalnu nit oblikuje na moderan način
Pletenje je za mene neka vrsta duhovne nadgradnje

Anica Janevska izabrala je svoj put. Iako po zanimanju ekonomista, umesto brojeva, odlučila je da oduzima i dodaje redove i petlje na pletivu.
Ona zna sve tajne pletenja.
– Ljubav za pletenjem rađala se uz moje odrastanje i stasavanje u brdsko planinskom predelu u kome je pletenje glavna aktivnost žena na selu. Odrastala sam sa tim, tako se i moja ljubav prema toj kreativnosti razvijala, a nije isključeno da to nosim u svom nesvesnom, kao nasleđeno iskustvo predaka – baka. Težim ka tome da tradicionalnu nit predstavim na savremen način.
U početku je bila samo potreba za kreativnim izražavanjem, danas je Aničin lični, mali biznis.
– Počela sam da štrikam sebi i svom detetu dnevne odevne kombinacije, a onda je okruženje kako u realnom svetu tako i na društvenim mrežama prepoznalo moju kreativnost, počelo da prati moj rad, neposredno se javila potreba za štrikanjem i drugima. Moj prvi džeparac bio je od pletenja.

Promo/Djordje Marjanovic
Poznato kao veština bez koje naše bake nisu mogle zamisliti život, pletenje je postalo hobi miliona žena širom sveta.
– Raduje me da su pletene stvari ponovo aktuelne, jer je pletenje deo kulturnog nasleđa našeg naraoda. U prošlosti je bilo nezamislivo da neka žena, dama, urbanog ili rurarnog tipa nije upoznata sa tehnikom pletenja.
Na početku je oblik. Potom mogućnosti izrade, a onda i mustra.
– Sve zajedno iziskuje jednu veliku posvećenost, jer se radi o čitavom procesu izrade. Ipak je reč o kreativnim i unikatnim proizvodima, izrađenim traticionalnim načinom pletenja.

Promo/Djordje Marjanovic
Anica u radu prati svoje impulse, ukus, i interesovanja.
– Moram da priznam da su mi za džempere i jeleke direktna inspiracija bili pleteni zimski proizvodi od vune moje bake Velike, koje sam ovog leta videla, ali i prabake koje sam nedavno pronašla u starom ormaru naše rodne kuće na Staroj planini, a koji su stari čitav jedan vek, a po mustri tako moderni.
– Imamo jako bogato nematerijalno kulturno nasleđe, moram da priznam da su nam bake imale ukusa. Kada je reč o kapama, u tom slučaju direktno me je inspirisao materijal, merino vuna koja je sama po sebi topla, a u hladnim zimskim danima najbitnije je sačuvati glavu. Kada je reč o aksesoarima, torbama, tašnama, novcanicima, ideja vodilja mi je bila ekološke prirode, gledam da materijale koristim na što racionalniji način, a da odgovaraju ideji i praktičnoj nameni, a u isto vreme da se poštuju strogi kriterijumi estetike.

Promo/Ivana I.Kostic
Sa dolaskom hladnog vremena, poraslo je interesovanje za Aničinim toplim kapama od merino vune.
– Ne manjka interesovanja i za mojim aksesoarima, torbama, tašnama, trakama za kosu i džemperima, kako dečijim tako i za odrasle. Moram da naglasim da sam okrenuta domaćim materijalima, poput vune koja je krajnje nekorektno zanemarena veštačkim sirovinama, a zapravo izuzetno kvalitetna, jednostavna za održavanje. Obucite nešto od vune u ovim danima i osetićete da se u prirodnom materijalu prirodnije osećate.

Promo/Djordje Marjanovic
Anica se u svom radu oslanja na autentičnu tradiciju našeg kraja i materijala koju želi da nastavi da neguje.
– Pletenje je za mene neka vrsta duhovne nadgradnje.
Neostvarena želja joj je prostor u kome će svoje mesto dobiti njene kreacije
– Atelje u kome bi se uspešno nastavila moja kreativna radoznalost, u kome bi bilo prilike da se bliže sagledaju i upoznaju zainteresovani ljudi sa mojim radom, u kome bi se osetila atmosfera u kojoj stvaram. Da se kroz uključenje mladih ljudi nastavi tradicija, koja je po mnogo čemu jedan od najvrednijih segmenata naše materijalne i nematerijalne kulturne baštine.
Pročitajte još:
Veština naših baka priznata kao nova joga
Saznajte koji nas hobi najviše opušta
Instalirajte našu iOS ili android aplikaciju – 24sedam Vest koja vredi
Komentari